Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
“Hoće li moj brak uspjeti? Hoćemo li biti kompatibilni? Moja supruga se anđeoski ophodila prema meni u ovoj sedmici vjenčanja, ali šta ako se promijeni? Šta ako budemo imali velikih problema? Šta ako…?”
“Kako divan par!”
“Njeno lice sija, MashAllah.”
“Izgledaju tako dobro.”
“Sviđa mi se njen nakit.”
Ovakvi komentari se često mogu čuti na dočecima većine muslimanskih vjenčanja dok gosti srčano čestitaju i upućuju dove, a “tetke” gurkaju jedna drugu upućujući poglede ka mladoj ne bi li ocijenile koliko je ona sretna, piše Akos.ba.
Ispod površine širokog osmijeha, bliceva kamere, svečanih haljina i odijela, svjetlosnih efekata, te izvrsnih cvijetnih vijenaca, mogu postojati tragovi straha ili strahovanja u lepršavim srcima i umovima mlade i/ili mladoženje.
“Hoće li moj brak uspjeti? Hoćemo li biti kompatibilni? Moja supruga se anđeoski ophodila prema meni u ovoj sedmici vjenčanja, ali šta ako se promijeni? Šta ako budemo imali velikih problema? Šta ako…?”
Kosturi u ormarima
Prije njihovog vlastitog vjenčanja, mladenci su sigurno čuli “urbanu legendu” – horor priče o brakovima drugih ljudi koji su krenuli naopako nakon jedne godine, ili oni koji su se raspali kada su kosturi koji su se skrivali u ormaru izašli nakon stupanja u brak.
Evo nekoliko primjera o takvim “kosturima”:
Po svim prilikama, neženja (nikada se nije ženio), suprug, je otkriven da je ranije bio u braku za papire, sa strankinjom, kako bi mogao otići u inostranstvo.
Ispostavlja se da je supruga djetinjasta i nezrela, počinje da se žali na sitnice već na dan vjenčanja.
Suprugova opsesivna i nametljiva bivša djevojka ga još uvijek uhodi, kako online tako i na telefonu.
Supruga ne može zatrudniti jer ima problema sa plodnošću.
Suprug je skriveni pušač ili alkoholičar.
Supruga nije sposobna ni jaje da isprži.
Ne moramo uopšte diskutovati ni o jednom primjeru iz stvarnog života, o oholom i zapovjedničkom ponašanju nakon stupanja u brak, koji mladence može šokirati i ostaviti bez teksta. Mislim da svi vrlo dobro znamo kako to može izgledati.
Kada kostur izađe iz ormara, neočekivano za jednog od supružnika, nije nikakvo iznenađenje ako oni nakon toga boluju od kombiniranog efekta šoka, ljutnje, i razočarenja.
Međutim, zbog toga što mladencima, muškarcu ili ženi, nedostaje životnog iskustva, te zbog toga što oni obično stupaju u brak sa neprirodno velikim očekivanja, greškom dolaze do ekstremnih zaključaka vezanih za novooktriveni aspekt/tajnu svog supružnika, a onda prave najgore greške koje neko u njihovoj poziciji može napraviti tako što se nekontrolisano ispovijedaju svojim roditeljima.
A ne znaju da je njihova naivna odluka o iznošenju frustracija svojim roditeljima, vezanih za šokantno otkriće, najveći udarac koji mogu uputiti ka svom uzdrmanom braku.
Kako kažu: “Uzmi zdravo za gotovo.”
Različitost u vjeri
Kažemo da vjerujemo, kao muslimani, u Allahovu odredbu (Kader), što je dio našeg vjerovanja (Akide). Kako starim, ne mogu a da ne budem zapanjen apsolutnom istinom našeg islamskog vjerovanja u predodređenost, kroz moje lično iskustvo o vrlo maloj kontroli moje sudbine, kao i sudbine moje djece.
U određenom trenutku našeg života, svako od nas bude pogođen shvatanjem koliko malo kontrole imamo nad samim sobom: kada se dogode određene okolnosti koje nam kazuju da uprkos svim potrebnim uslovima za sticanje određenog blagostanja, i dalje nismo u stanju da ga postignemo. U tom trenutku, svako od nas se osjeća ponizno pred apsolutnom moći Allaha s.w.t. kao Gospodara svih zbivanja, i naše apsolutne bespomoćnosti pred Njegovom Veličanstvenošću.
Isto se odnosi na brakove naše djece. Tokom njihovog ranog djetinjstva, jer su djeca tako mala, bespomoćna i ovisna, ponekad njihovi zauzeti roditelji mogu izgubiti iz vida činjenicu da je Allah, a ne oni, Taj koji Njeguje i opskrbljuje njihovu djecu.
Roditelji – koji su čini se opskrbitelji i njegovatelji svoje djece – jedva da su “ljudske alatke” ili sredstva u Allahovim rukama koje On koristi da sprovede Svoju odredbu nad njihovom djecom.
Roditelji čije vjerovanje u Allaha s.w.t. je slabo, mogu pomisliti da su oni ti koji donose odluke, te kontrolišu sve aspekte života njihove djece, ukljućujući brak. Ovo postaje očigledno u njihovom arogantnom i izbirljivom ponašanju kada traže supružnika za svog odraslog sina ili kćerku.
Jedan od najčudnijih i najtežih pritisaka od strane roditelja koje mladi muslimani moraju podnositi kada dospiju u doba za ženidbu je da se ožene/udaju sa nekim ko više ili manje praktikuje vjeru od njih.
U jednu ruku, roditelje ne trebamo ljutiti i nepoštivati ili koriti u svakodnevnim postupcima (Ma’ruf). U drugu ruku, apsolutno je zastrašujuće za mladu osobu da uzme u obzir ženidbu sa nekim ko je na različitom stepenu od njih u pogledu praktikovanja islama.
Iako je pogrešan odabir po ovoj osnovi recept za bračnu katastrofu, ponekad situacija postaje napeta i komplikovana usljed djelovanja nekih drugih faktora i socijalnih prilika, takvi brakovi se sklapaju uprkos nezainteresovanju i bezvoljnosti uključenih strana.
Šta bi onda, mladenci, mlada ili mladoženja, trebali poduzeti?
Strpljivi optimizam ili brzopleta reakcija?
Na šta bi se trebali pozvati mladenci koji imaju bračne nedoumice? Prvo i osnovno je da je njihov brak ili osoba za koju su se vjenčali Allahova odredba, kakav god on ili ona bili.
Zbog toga ne bi trebali kritiviti svoje roditelje ili druge ljude/faktore za svoje bračne probleme, nego bi tome trebali pristupiti mirno, zrelo, te bez ishitrenih mudrovanja.
Mnogi problemi koji se čine monstruoznim na početku braka, automatski se rješavaju vremenom i promjenama koje vrijeme nosi sa sobom. Međutim, mladi ljudi nisu svjesni toga i zbog toga naskaču na svaku trivijalnu sitnicu. Npr:
“O moj Bože! Našla sam pepeljaru sa opušcima u ormariću kraj kreveta! Majko, ON PUŠI! Udala sam se za pušača!
“Opet je spavala do podne. Kako ona misli odgajati našu djecu kad se ponaša kao “diva”?”
“Hoće da se kupam sa njim. Kakav perverznjak!”
“Našao sam muška imena u njenom imeniku. Pitam se ko su joj oni?”
“Psuje dok vozi… Možda je on pogrdne prirode? Provjerit ću to na google-u.”
“Ona ne zna ni rižu da skuha! Tako sam razočaran.”
Najbolji bračni savjet koji mogu dati jednom od mladenaca koji postaju depresivni u zahlađenju praktičnih bračnih odnosa i problema koji dolaze nakon površne i blještave svadbene ceremonije, je da ostanu strpljivi i da se suzdrže od ishitrenih zaključaka i podcjenjivačkih komentara o svojim supružnicima barem prvih nekoliko godina, naročito pred drugim ljudima.
Odvikavanje od emocionalne povezanosti sa biološkom porodicom pojedinca, i jačanje bračnih veza sa supružnikom zahtijeva izvjesno vrijeme; nema brzih rješenja i prečica ka tome.
U međuvremenu, trebali bi uživati u svojoj mladosti, energiji, manjku odgovornosti, i slobodnom vremenu, te da učestvuju u potrazi za zadovoljstvima koja neće moći dosegnuti kasnije u životu.
Zaključak: Uzdajte se u Allaha s.w.t.
Pored strpljivosti, gajenja lijepih očekivanja vezanih za budućnost, pristojnosti, i sputavanja svojih jezika u ranim mjesecima i godinama braka, mladenci koji dožive razočarenje ako ne i šokantna ponašanja i postupke svojih supružnika bi se trebali okrenuti Allahu u svojim dovama, pozivajući se na to da je On Taj koji je odabrao tu osobu da bude njihov životni i bračni saputnik.
Allah dž.š. našem životu ne dodjeljuje savršene stvari, ili stvari bez mana, koje samo čekaju da budu upotrijebljene. Umjesto toga, On nam daje sirovi materijal i želi od nas da naporno radimo kako bi to pretvorili u savršen primjer, uz Njegovu pomoć.
Pepeljare, televizori, prljave čarape, propali planovi, prljave pelene, mali stanovi, stari namještaj i neopran veš, sve to izblijedi u pijesku vremena.
Ono što ostaje je dugotrajno dobro koje svaki od supružnika donosi jedan drugome; dobro koje leži neotkriveno ispod naizgled odbojnih nesavršenosti na površini, čeka da bude utabano stazama ljubavi. (Hanuma.ba)
