Rabija Bosnić, profesorica pedagogije i psihologije u sarajevskoj Petoj gimnaziji, pokazala je da je prijatelj, ali i sugrađanin kakav se samo može poželjeti. Svoj bubreg je donirala radnom kolegi Elviru Dugaliću, koji je u aprilu 2016. obolio i svaki drugi dan je morao odlaziti na dijalizu.
Priča o humanosti, priča o dobru, o kolegijalnosti i prijateljstvu iznad svega jeste priča o Sarajevskoj profesorici Pedagogije i psihologije u sarajevskoj Petoj gimnaziji.
Rabija Bosnić bez imalo razmišljanja razmišljanja legla je na operacijski sto i svoj bubreg donirala radnom kolegi Elviru Dugaliću (50), koji je u aprilu 2016. obolio i svaki drugi dan je morao ići na dijalizu. Operacije je obavljena u Francuskoj 19. oktobra.
Alen Avdić, novinar iz Sarajeva uradio je intervju poslije 3 godine sa profesoricom Rabijom, koja je e proglašena humanistom 2017. godine u prosvjeti u Kantonu Sarajevo, a 17.12 ove godine dobitnica je Zlatne plakete na svečanoj akademiji u sarajevskoj Općini Novi Grad.
Kako je došlo do toga da radnom kolegi poklonite bubreg?
“Znate, sa nekime sjedite, pijete kafu, družite se, pričate i lijepe stvari, životne, filozofirate, šalite se, i odjedanput taj čovjek s kojim se družite vidite da ima problem. Nižu se ti problemi, jedan po jedan, vi vidite da njemu nije dobro, kada ode na pregled ustanove da su mu otkazala oba bubrega i da je jedini lijek transplatacija”, govori Rabija.
“Da vam pravo kažem, o tome nekako nisam ni razmišljala, uopšte nisam imala predstavu šta je to, šta znači kada bubrezi otkažu, nisam znala šta znači ići na dijalizu. Često to čujete, vidite kada dolaze vozila po dijalizne pacijente i mislite, šta je to, ode malo tamo, začas mu to ‘nešto’ promijene, i idemo dalje. Elvir mi je to tada malo detaljnije pojasnio, kada sam vidjela koliko se on zaista loše osjeća pred dijalizu, koji su to otrovi u njemu, koliko se to teško podnosi, pa poslije dijalize koja traje 4-5 sati, kada se sva krv mora pročistiti putem tog dijaliznog aparata i koliko je to iscrpljujuće za organizam, vidjela sam koliko je to zaista veliko mučenje”, pojašnjava profesorica Bosnić.
Kako ističe profesorica Bosnić, zaprepastila se kada je saznala koliko malo vode, osobe koje idu na dijalizu mogu piti, “pomislite kako je tim ljudima osnovno pravo uskraćeno”.
Momenat koji je presudio da kolegi Elviru donira bubreg
“Jedan dan, Elvir je bio na nekom pregledu u bolnici, javio mi se i rekao, “možeš misliti, moja kćerka Lara, rekla mi je; tata, je li ti moj bubreg mali, da ti ja dam svoj”. Vjerujte, u tom trenutku, ja sam se sva naježila, i iste sekunde sam rekla, “ja ću ti dati bubreg”, prisjeća se emotivno, profesorica Husić.
“Znate, ja ipak imam godina, prošla sam dosta toga u životu, i rekla sam sebi, šta god da bude, moj prijatelj, moj drug, moj kolega koji je ratovao, koji je izložio svoje tijelo da bi spasio moj život, zaslužio je toliko da dobije moj bubreg.”
Prije toga, napominje Rabija, Elvirova supruga je išla na preglede da ona bude donator bubrega, međutim, zbog nečega nije odgovaralo i onda je ona krenula na te pretrage.
Elvir je godinu i po dana bio na dijalizama, te kako ističe Rabija, bilo je to itekako mučno za njega.
Cjelokupan intervju sa profesoricom možete pogledati u gore priloženom video prilogu. (Hanuma.ba)