Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Život, nanu Neziru nije nimalo ‘mazio’. Othranila je 7-ero djece, a po drva za ogrijev znala je ići bosa. Nana i danas vrijedno radi, o čemu najbolje svjedoči njena avlija o kojoj se brine i to je čini zdravom, govori Nezira s osmijehom.
“Ja ovako avliju održavam uvijek i sve sam zdravija“, govori na početku razgovora nana Nezira Herić iz sela Rujevići kod Kladnja.
Finog je života provela sa svojim rahmetli mužem, sa kojim je dobila sedmero djece i izvela ih na selamet, piše portal Hanuma.ba.
“Ja i danas lijepo živim. Niko me ne bihuzuri, nemam ni sa kim problema, živim mirno i tiho”, ističe nana.
Kaže da je iz finog soja porodice, što je nekada bilo važno i gledalo se pri udaji i ženidbi.
“Odgojila sam sedmero djece u ovoj kući. Nikad sa njima nisam imala problema. Svi su osnovali porodice, blizu su mene, obilaze me redovno”, kazuje Nezira.
Ranoranilac je uvijek bila, pa tako i danas svoj dan Nezira započinje veoma rano.
“Prvo klanjam svoj vakat, a onda popijem i jutarnju kahvu i onda za poslom, radim šta mogu, što ne mogu, niko me ne tjera”, govori Nezira.
Kaže kako je nekada u štali, koja je smještena u avliji, bilo i konja i krava, ovaca.
“Svoju kuću ne dam ni za kakve pare”
Nana kazuje kako je posebno vezana za svoj kraj i kako je najljepše i duši tamo gdje je dom.
“Ovu svoju kuću ne bih dala ni za kakve pare. Imam ih 4, u ostalim kućama su sinovi, a ja sam u ovoj, i najdraža mi je, jer sam je ja pravila”.
U drva se išlo boso
Nezira je život provela kao domaćica. Udala se rano, imala je 17 godina, a njen rahmetli muž, bio je pošao u vojsku. U braku su kaže lijepo živjeli, međutim, uslovi tada i danas, nisu ni blizu, piše Hanuma.ba.
“Nije se prije imalo kao sad, boso se hodalo. U drva sam znala ići bosa, ni opanaka nije bilo. Pa bi nam stariji reci, “uješće guja, gledaj preda se”. Danas je drugačiji vakat, svega ima, ali omladina neće. Valja se malo napatit u životu, pa da hoće. Što djetetu više udovoljavaš, sve mu daješ šta ono hoće, onda se poslije razmazi, pa nit valja sebi, nit valja tebi. Prije se baš drugačije živjelo. Proha se jela od žita, pa hajd u drva. Nema jest, šta ćeš jest, samo hljeba u šake i hajd. Kad dođeš kući, bilo je ako nađeš u tanjiru šta dobro, dobro je, ako ne nađeš, šuti pa hajd”, s osmijehom govori nana.
Namaz i čistoća, radost zbog Ramazana
Nezira svaki dan obavlja svoje namaze i kaže, to joj je glavno.
“Ja svoju avliju održavam, ne dam da igdje išta fali, da neko nešto baca tu. Ja hoću da klanjam i da mi je čisto u kući. Narod, ovdje gdje živim miran je, pobožan i čist. Niko ni u čije ne dira, ne baca smeće u tuđe, poštujemo se.”
Bliži se i mubarek mjesec posta, Ramazan, a kojem se nana posebno raduje.
“Ako Bog da, klanjati ću, ispostiti svoj Ramazan, ne mislim ići kopat”, govori s osmijehom i dodaje, “nikada nisam omrsila, cijele sam Ramazane postila“, riječi su nane Nezire iz sela Rujevići kod Kladnja.
Cjelokupan razgovor sa nanom pogledajte u gore priloženom videu. (Hanuma.ba)
