Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Ljubavni meridijani i paralele na relaciji Visoko – Gradačac upleli su se kroz hiljade zaljubljenih čvorića najljepšeg bosanskog ćilima. Prelijepa Mersija Omeragić, žena zmaj iz Gradačca, osvojila je srce mladog vrijednog momka Adisa Ahmića iz Goduše koji je u Gradačcu našao posao.
Adina ljubavna priča prepuna romantike i zagrljaja sa Mersijom prijete da obori sve rekorde na tablici zaljubljenih, piše Vipromo.ba.
Za momka iz Plaholja život je bio med i mlijeko uz začine ljubavi dok nije počeo osjećati bolove u glavi i bubrezima uz visok pritisak i slabljenje vida. Bol je pokušao sakrivati, ali je za Mersijinu ljubav posjetio doktora u Gradačcu, pa onda i u Tuzli, gdje se ljubavna priča pretvorila u životnu bitku.
Doktori su se čudili kako je uopšte izdržavao bolove jer su bubrezi skoro potpuno otkazali, a pritisak su mu teško spuštali u granice normale. Stradali su i krvni sudovi, a onda je sve počelo uticati i na vid. Sve se to dešavalo u prethodnih par sedmica gdje je Ado počeo tugovati i klonuti psihički bez svoje Mersije koja ga nije mogla viđati zbog pandemije korona virusa.
Onda je doktor iz Tuzle popravio situaciju. Osigurao je bolničku sobu u koju je telefonom pozvana Mersija. Nije znala razlog poziva i plašila se najgoreg. Kada je stigla u sobu i kada su ostali nasamo, Ado je kleknuo, izvadio zaručnički prsten i pitao želi li se udati za njega.
Svi okovi stresa i brige su istog trena popucali, a Mersija je zaplakala od radosti i naravno pristala. U ljubavnom i životnom mozaiku, dio slagalice su popunili Adisovi roditelji koji su nakon puta u Gradačac dogovorili sa Mersijinim roditeljima nastavak ljubavne priče dvoje mladih. Mersijina porodica Omeragić je bila jasna. Adis i Mersija u dobru i zlu zajedno.
U subotu 8. maja Adu i Mersiju je vjenčao efendija Rasim Alihodžić. Goduška džamija je bilo mjesto gdje su i zvanično postali muž i žena. Ado iako već dvije sedmice na dijaliznom tretmanu, smogao je snage da zajedno sa Mersijom ispiše nove stranice zajedničkog života prepunog ljubavi. Dok su svatovi dolazili i prilazili kući skoro svi su plakali. Suze radosnice i obrazi natopljeni brigom.
„Nemojte plakat’. Dajte malo osmijeha. Dijalizni pacijent vam dolazi sa osmijehom. Nema predaje. Ja se nisam pred’o, nemojte ni vi.“- poručio je Ado nakon svadbenih petardi dobrodošlice. Svadbene sitnice, darivanje mlade, a onda odlazak na medeni dan-noć u Travnik, pa povratak u Gradačac i Tuzlu na nastavak liječenja.
Adino zdravlje je narušeno, ali dok ima dobrih ljudi biće i nade jer mnogo dobrih duša imaju Visoko i Goduša. Ovisno o Adisovom stanju ljubavna priča i životna bitka sada je najviše usmjerena ka osiguravanju i transplataciji bubrega. (Hanuma.ba)
