Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Nalazimo se u se u drugoj trećini mjeseca Ramazana, za koju je Muhammed s.a.v.s. rekao da ona predstavlja magfiret – odnosno oprost grijeha. O najdražem gostu, ramazanima u djetinjstvu, te kako se danas provode ramazani, šta je ono na šta trebamo obratiti fokus u ovom mubarek mjesecu, ali i drugim temama, razgovarali smo sa Elvirom Karalićem, osnivačem i predsjednikom Udruženja Pomozi.ba.
O vrijednostima i odlikama mjeseca ramazana mnogo toga je rečeno i napisano. Teško je reći ili dodati bilo šta novo u tom smislu. Ipak, reći nešto o mubarek mjesecu i najdražem gosta u našim kućama i srcima muslimana korisno je uvijek, te vrijedi podsjetiti na njegove njegove vrijednosti i odlike koje ga izdvajaju od ostalih mjeseci.
Elvir Karalić rođen je 06. septembra 1980. godine u Travniku. Do 2012. godine obavljao je poslove voditelja sektora za prodaju i podršku korisnicima u Air Aba BiH te poslove direktora sektora za podršku korisnicima u kompaniji IZI mobil. Pomozi.ba je osnovao 2012. godine s ciljem da kroz nesebičan humanitarni rad ličnim primjerom pokaže šta znači biti human, ali i potakne druge na humanost, solidarnost i saradnju.
Slobodno možemo reći da je Elvir u svom nijjetu u tome i uspio. Ovaj rođeni Travničanin je srce i duša udruženja Pomozi.ba koje je do danas, putem svojih brojnih projekata i humanitarnih akcija za pomoć ugroženim kategorijama stanovništva, pomoglo oko 1.000.000 ljudi.
Portal Hanuma.ba sa Elvirom je razgovarao o mubarek mjesecu ramazanu, ali i o drugim temama.
Kako se nalazimo u odabranom mjesecu, Elvir nam ističe kako je za njega ramazan nešto posebno, a bereket koji se osjeti u mjesecu posta, nemoguće je, kaže, osjetiti u bilo kom drugom mjesecu.
Ramazani u djetinjstvu, džemat Kalibunar
Za naš portal, prisjetio se posta i odlazaka na teraviju, ali i jednog ramazana iz djetinjstva koji će mu naročito ostati u sjećanju, a vezana je za džemat Kalibunar.
“Meni je ovo trideseti ramazan kako postim, a krenuo sam tokom rata devedesetih. Džemat koji je veoma bitno spomenuti, a ovu informaciju zna mali broj ljudi, je ratni džemat u travničkom naselju Kalibunar. To je jedna interesantna priča, a radi se o tome da smo mi, grupa dječice u kojoj je najstariji bio sa 17 godina, a ja najmlađi sa 13, pod kišom granata napravila mesdžid u objektu pored jedne bivše pekare”, ističe nam Elvir de dodaje kako su oni, djeca, tada sakupljali donacije u materijalu od raznih ljudi, penjali se na krov i mijenjali crijep u trenucima između artiljerijskih napada na Travnik.
“U sjećanju mi je dobro ostao prvi ramazan nakon što je mesdžid bio otvoren i na teraviju je došlo toliko ljudi da smo mi koji smo ga pravili klanjali vani na snijegu. U to vrijeme ramazan je bio zimi i te ratne zime bile su izuzetno hladne, ali bez obzira na sve mi smo bili presretni što je toliko ljudi dolazilo da nisu svi mogli stati i da se moralo klanjati i vani. Ovo je informacija koje se možda sjeća još nekolicina ljudi, mesdžid se zvao Ad Dawah, a sada je neposredno uz taj ratni mesdžid napravljena velika džamija na Kalibunaru.”
Elvira ramazan asocira na smirenost.
“Pomišljam kako bi bilo lijepo da se taj jedinstveni osjećaj u ramazanu može prenijeti i na druge mjesece u godini.”
Naš sagovornik dodaje kako kako se u ovom mjesecu ta smirenost može osjetiti kroz ponašanje ljudi.
“U vrijeme ekspanzije društevnih mreža, kada svjedočimo govoru mržnje na svim stranama, evidentno je da toga skoro pa i nema u ramazanu. Ljudi su jednostavno bolji jedni prema drugima tokom mjeseca ramazana i kao što sam gore naveo, kada bi barem ramazan bio cijelu godinu.”
Aktivnosti tokom ramazana
Ramazan za Udruženje Pomozi.ba znači i dodatne aktivnosti na polju pomaganja najugroženijim kategorijama. Samim time, Elviru je, kako nam kaže, dan ispunjen obavezama, piše Hanuma.ba.
“Obzirom da je tokom ramazana povećano darivanje ljudi i da je veći broj donacija, a sa druge strane povećan je i broj zahtjeva za pomoć prema Pomozi.ba organizaciji, ramazan je meni dinamičniji u odnosu na ostale mjesece. Međutim pored svih tih aktivnosti trudim se da više vremena provodim u ibadetu, ali i sa porodicom koja se češće okuplja za iftarskom sofrom.”
Na iftarskoj sofri preferira somun i topu, i to mu je, kako nam s osmijehom ističe, dovoljno da bi mogao svaku noć iftariti, bez da nešto drugo bude na sofri.
Aktivnosti Udruženja Pomozi.ba
U drugom dijelu razgovora sa Elvirom dotakli smo se Udruženja Pomozi.ba. Ovo Udruženje od 2012. godine do danas, iz dana u dan organizuje humanitarne akcije, apele za pomoć bolesnima, te pravovremeno reaguje u vanrednim okolnostima. Posebno se ističe doprinos ovog Udruženja 2014. godine kada su našu domovinu zahvatile velike poplave, zatim akcije pomoći za Sisak i Petrinju u Hrvatskoj nakon velikih potresa 2020. godine, te pomoć za narod Turske i Sirije nakon razornih zemljotresa u kojima je život izgubilo više od 50 hiljada osoba, a veliki broj ljudi ostao bez svojih domova.
Elvir nam govori kako je Pomozi.ba sastavni dio njega, isto kao što je i on sastavni dio Pomozi.ba, i kratko dodaje, “veoma je teško opisati riječima taj odnos.”
Cijeli svijet potresle su scene razornih zemljotresa u Turskoj i Siriji. Pomozi.ba među prvima pokrenula je akcije pomoći za ove dvije zemlje. Odziv građana Bosne i Hercegovine u prvim satima od pokretanja akcije pokazao je koliko narod ove države ima veliko srce. Međutim, osim u ovoj akciji, građani su i u drugim akcijama pokazali želju da pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija. Karalića smo pitali, šta je to što njemu čini bosanskog čovjeka.
“Kada god sam u prilici, u svim medijskim nastupima u prvi plan stavljam dobrotu našeg naroda i to je nešto što me ne prestaje fascinirati svih ovih godina. Naši ljudi spremni su iznova i iznova da pomažu druge u nevolji, bez obzira da li se radilo o unesrećenima u Bosni i Hercegovini ili ljudima koji su hiljadama kilometara daleko. Taj merhamet u našim ljudima je nešto neopisivo i mislim da nema niko spremniji pomoći drugima u nevolji kao što su spremni bosanci i hercegovci.
Odlazak na mjesta razorena zemljotresima u Turskoj i Siriji za Elvira je nešto što je teško bilo kome prepričati. Dodaje kako sve ono što imamo priliku vidjeti kroz video zapise i fotografije nije ni jedan posto od onoga čemu je on uživo svjdeočio.
“Ono što mene plaši je da se kojim slučajem nama desi nešto slično u dosta manjem obliku, koliko bismo bili spremni adekvatno odgovoriti na tragediju tih razmjera.”
Ogroman broj realizovanih akcija organizacije čiji je osnivač, pokazatelj je da narod vjeruje u ono što ovo Udruženje čini. Nebrojivo puta, mnogi naši građani znali su isticati kako bi nam i država bila fantastična, da je organizovana poput Pomozi.ba.
Elvira smo pitali koji je to recept, odnosno, u čemu je snaga Udruženja Pomozi.ba i funkcionisanja cjelokupnog tima.
“Ono što je karakteristično za nas je, da mi u većini situacija idemo srcem bez imalo kalkulacija, a kada se to ukombinuje sa predanim radom i transparentnošću, rezultati ne mogu izostati. Primjer je bila i ova akcija za Tursku i Siriju kada smo u kratkom periodu poslali oko 100 šlepera pomoći, a koliko je tu posla bilo i šta je sve bilo potrebno sa operativne strane uraditi, to zna samo nekolicina nas. Međutim, niti u jednom trenutku nije bilo upitno hoćemo li moći već koliko ćemo moći, a radilo se 24 sata dnevno i bukvalno su na hiljade ljudi bili angažovani tih dana oko pripreme pomoći.”
Dolazak ramazana za Pomozi.ba znači dodatne aktivnosti pa će tako ove godine sprovesti već tradicionalnu ramazansku akciju u sklopu koje će se podjeliti i do 600 tona hrane kako u BiH tako i van granica naše države.
Za kraj razgovora, Elvir je uputio i ramazansku poruku čitaocima portala Hanuma.ba.
“Poželio bih svima sretne ramazanske dane uz poruku da čuvaju i cijene ono što imaju, a prvenstveno mislim na porodicu i prijatelje, jer često ni sami nismo ni svjesni koliko smo sretni dok nešto ne izgubimo.” (Hanuma.ba)
