Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Hadžije treba posebno da vode računa o svome govoru i da se trude da iz njihovih usta ne izađe ništa što bi rasrdilo njihovog Gospodara ili bilo koga od Njegovih stvorenja. Umjesto griješenja, neka razmišljaju o svojoj nepokornosti Allahu i neka plačući mole Svemogućeg za oprost.
Hadžskim obredima vjernik upotpunjuje svoju vjeru
Izvršavanjem hadža musliman upotpunjuje svoju vjeru i stavlja pečat u ibadetu svome Gospodaru, dž.š. Stoga je obaveza svakog hadžije prethodno pokajati se, eliminisati nepravdu, izmiriti dugovanja, opskrbiti sve one o kojima se on brine sve do svog povratka, ispuniti dogovorene poslove, osigurati dovoljno sredstava zarađenih na halal način, snaći se za dobrog saputnika koji će mu koristiti; ako Allaha spomene on ga pomaže u tome, ako se prepadne on ga ohrabruje, ako oslabi on ga osnažuje, a ako se obeshrabri, on ga podstiče na sabur.
Ebu el-Lejs es-Semerkandi, Allah mu se smilovao, bilježi hadis od Abdullaha bin Abbasa, r.a., koji je rekao:
„Bili smo sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., na Mini, kad pristiže grupa Jemenaca koji rekoše: Žrtvovali bismo za tebe majke i očeve, pa nas izvijesti o vrijednostima hadža, na što on reče: Svakako! i dodade: Čovjek koji izađe iz svoje kuće radi hadža ili umre, za svaku načinjenu stopu (na tom putu) otpadaju grijesi s njegovog tijela kao što otpada lišće s drveća. Kada stigne u Medinu i nazove mi selam, meleki mu uzvrate višestruko na taj selam, a kad dođe do Zu-l-Helejfe i okupa se, Allah ga očisti od grijeha. Kada obuče dva nova ihrama, Allah mu obnovi njegova dobra djela. Kada izgovori LEBBEJKELLAHUMME LEBBEJK (Odazivam Ti se Gospodaru, odazivam), njemu njegov Gospodar, Moćni i Veličanstveni odgovori: Odazvao si se i sreću si postigao, čujem Ja tebe i gledam te. A kada stigne u Mekku pa obavi tavaf i sa’j (žurno hodanje između Saffe i Merve) Allah ga spoji sa Svojim dobrotama (hajrat). Kada se hadžije okupe na Arefatu, a glasovi im se izmiješaju, moleći za svoje potrebe, Allah se počne hvalisati pred Svojim melekima govoreći: Meleki moji i stanovnici nebesa mojih, pogledajte u robove Moje koji su došli iz dalekih krajeva, izmoreni i prašnjavi, trošeći svoje imetke i iscrpljujući svoja tijela; tako mi Moje moći, uzvišenosti i plemenitosti, darovat ću im za njihove loše postupke dobra djela i očistit ću ih od grijeha kao onoga dana kad su ih njihove majke rodile. A kada pobacaju kamenčiće, obriju glave i obiđu Kabu, doviknuće im se iz središta Arša: Vratite se oprošteni od grijeha i započnite vaša nova djela.“[3]
Važnost boravka na Arefatu
Od Džabira se navodi slična predaja u kojoj stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Na Dan Arefata Allah, dž.š., se spusti na (najbliže) nebo, hvali se svojim melekima govoreći im: Pogledajte robove Moje, došli su mi iscrpljeni i prašnjavi iz raznih mjesta dalekih. Izjavljujem da sam im već oprostio. Meleki reknu: „O Gospodaru, među njima ima onih koji su neposlušni – Opraštam i njima, odgovori Allah, dž.š.“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., na kraju kaže: „Ni u jednom danu Allah ne poštedi Svoje robove od vatre više nego na Dan Arefata.“
Stoga je poželjno da hadžijska srca budu osjećajna, a da im jezici stalno Allaha spominju, iz zahvalnosti za počasti koje im je njihov Milostivi Gospodar priuštio, pozvavši ih Svojoj Kući, Sebi u goste.
Neka se hadžije prisjete da su na tim mubarek mjestima boravili svi Allahovi poslanici i Njegovi odabrani robovi. Neka znaju da su i danas prisutni Njemu najbliži i najdraži. I neka se čuvaju grijeha, posebno dok borave u Mekki, u neposrednoj blizini Bejtullaha. Obraćajući se jednom prilikom stanovnicima Mekke Omer bin el-Hattab, r.a., je rekao:
„O Mekkelije, bojte se Allaha u ovom vašem haremu. Znate li ko je ovdje stanovao i boravio prije vas? Bile su generacije prije vas koje su dozvoljavale zabranjeno i nisu respektovale svetost Kabe, pa su propale. Zatim je Allah, dž.š., odredio ovako kako jeste. Tako mi Allaha, radije bih uradio deset grijeha van Mekke negoli samo jedan u Mekki.“
Na šta hadžije treba da posebno obrate pažnju
Hadžije treba posebno da vode računa o svome govoru i da se trude da iz njihovih usta ne izađe ništa što bi rasrdilo njihovog Gospodara ili bilo koga od Njegovih stvorenja.
Umjesto griješenja, neka razmišljaju o svojoj nepokornosti Allahu i neka plačući mole Svemogućeg za oprost. Imami-Gazzali rekao je da bi svaki detalj u obredima hadža trebalo da hadžije asocira na njihovu smrt. Zato, neka oni koji hodočaste Bejtullah puno razmišljaju o svojoj smrti i putovanju na Ahiret. Takva razmišljanja spriječit će ih od pogrešaka, a hadž obavljen bez griješenja uzdiže hadžiju na najviše stepene kod Allaha, dž.š. Habibu-l-Mustafa, s.a.v.s., rekao je: „Ko hodočasti Kabu i ne bude griješio spolno općeći i govoreći grešan govor, vratit će se čist od grijeha kao onoga dana kad ga je majka rodila.“
Samo gledanje u Kabu je ibadet. Tavvaf, hodanje oko Kabe je također Allahu ugodno djelo, dok je namaz u njenoj blizini višestruko vrjedniji od namaza na bilo kom drugom mjestu.
Abdullah bin Omer, Allah bio zadovoljan njime i njegovim ocem, kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Namaz u ovoj mojoj džamiji vrjedniji je od hiljadu namaza na drugim mjestima, osim Mekke, a namaz u Mesdžidu-l-haramu vrjedniji je od sto hiljada namaza na drugim mjestima, dok je namaz obavljen (u borbi) na Allahovom putu vrjedniji od sto hiljada namaza.“ Zatim je Resulullah, s.a.v.s., rekao: „Hoćete li da vas obavijestim šta je vrjednije od toga? Čovjek koji u gluho doba noći ustane, lijepo uzme abdest i klanja dva rekata želeći postići ono što je kod Allaha vrjednije i od toga.“
Koja su to znamenja očevidna
Znamenja očevidna, o kojima Kur’an časni govori, pobuđuju respekt i divljenje prema Kjabi. Ta znamenja su: Mekamu Ibrahim, mjesto gdje je Ibrahim, a.s., klanjao i odakle je po zapovijedi svoga Gospodara pozvao ljudske duše na hadž, Hadžeru-l-esved – Crni kamen, koji je, kako reče Alejhisselam: „spušten iz Dženneta i bio je bjelji od mlijeka, pa je zbog toga što su ga doticali i ljubili grešnici pocrnio.“
Zatim, tu su Saffa i Merva između kojih je hazreti Hadžera, supruga Ibrahimova, a.s., u porođajnim mukama hodala žedna, silno priželjkujući vodu. Nakon što je rodila sina Ismaila, Allah ju je počastio pitkom vodom vrela Zemzem koje je također jedan od jasnih Allahovih znakova. Ma koliko da se pije njegova voda, nikome neće nauditi. Kad ga se hadžija napije, utoli mu i glad i žeđ. Voda tog mubarek izvora ima iscjeliteljsku moć, a ako se iskreno i čista srca Allah zamoli za neku hajirli želju, prije pijenja, Uzvišeni udovolji toj želji.
Stoga, nesumnjivo, onaj ko, iskreno se pokajavši, hodočasti Kabu, on je siguran u haremu i siguran je od Allahove kazne na Sudnjem danu.
Nevjerovanje u obaveznost hadža i znamenja očita koja se kriju u njemu neće nauditi Allahu, kao što mu ni naše vjerovanje neće koristiti, jer on je „neovisan o bilo kome“. Naše vjerovanje je radi naših potreba i ovisnosti o Gospodaru svjetova.
Nakon što je Uzvišeni objavio: „A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na Onom svijetu nastradati“,[13] jevreji su rekli: „Pa mi smo muslimani.“ Vjerovjesnik, s.a.v.s., dodao je: „Allah je muslimanima propisao hadž“, a oni su odgovorili: „Nije nama“, i odbili su da hodočaste Kabu, kojim povodom je Allah, dž.š., objavio: „A onaj ko neće da vjeruje – pa zaista, Allah nije ovisan ni o kome.“
Kao što im iskazujemo počast ispraćajući ih na hadž, poželjno je da ih s još većim respektom dočekujemo. Ibn Abbas, r.a., rekao je: „Kad bi oni koji su ostali kod kuće znali s kakvim se vrijednostima hadžije vraćaju, pri njihovom pristizanju ljubili bi čak njihove jahalice, jer oni su jedini od ljudi Allahovi gosti.“
Rezimirajući ovaj govor o vrijednostima hadža, spomenimo još neke koristi:
– Zadobijanje Dženneta i spasenje od Džehennema,
– Pročišćenje duše i tijela od grijeha i nepokornosti,
– Oglašavanje robovanja Allahu i eliminisanje svega što nije u vezi s tim,
– Oslobađanje od strasti i duševnih prohtjeva,
– Razvijanje ljubavi i saradnje među muslimanima,
– Uspostavljanje potpunog jedinstva među muslimanima,
– Postizanje poniženja za šejtana i zadovoljstva Rahmana,
– Osjećaj jednakosti među muslimanima, a to je da nema prednosti jedan nad drugim, osim u bogobojaznosti,
– Podučavanje vjernika na žrtvu i zalaganje. (Halil Mehtić)
