Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Dijete ne bi trebalo da poraste, a da nije zaspalo uz bajku. Ne bi trebalo da poraste, a da nije pomazilo životinju, popelo se samo na drvo i pokušalo da dohvati Mjesec.
Ako nije palo sa bicikla, šljapkalo po baricama i podijelilo užinu sa drugom, ne bi trebalo da poraste dok to ne učini. Trebalo bi i da izroni komad stakla i vjeruje da je dragi kamen. Da oliže zdjelu sa filom za tortu. Da jede prstima džem iz tegle i da juri golubove u parku.
Dijete ne bi trebalo da odraste ako nije čitalo knjigu širom otvorenih očiju. Ako nije bosonogo trčalo po travi, ili se vozilo tramvajem. Nije mu vrijeme da odraste ni dok ne zaboravi da uradi domaći zadatak i dok ga ne uhvate u laži. Ako mu mama nije ljubila ranu da prođe, a tata ga nosio na ramenima, ne treba da žuri.
Dijete treba da se sjeća kako je sa nenom čistilo grašak i košpice iz višanja za pitu. Treba da se sjeća i mede koji ga je noću čuvao od ružnih snova. I svjećica na rođendanskoj torti, prvog dana u školi, prve priredbe i porodice u publici. Treba da pamti ringišpil, prvo putovanje vozom, sankanje sa djecom iz komšiluka i igračku koju je pravio djed.
Prije nego što poraste, dijete treba da napravi makar jedan nestašluk. Treba da crta parčetom cigle po betonu i puše u maslačak. Treba i da sanja kako leti. Da pije vodu iz ruke. Da pušta zmaja. Da napravi zamak od pjeska i obraduje se prvom snijegu. Da napravi Sniješka, poželi želju i vjeruje u Djeda Mraza.
Palačinak treba da pojede tako da fil kapne na majicu. Da pronađe skrivenu čokoladu u špajzu i plaši se silaska u podrum. Treba da šutne loptu daleko i preskoči potok.
Ako nema brata ili sestru, da ih poželi. Da ode na selo i sakrije se u sijenu. Da upeca ribu, da nahrani ptice i ulovi leptira. Da simpatiji napiše poruku. Da se naljuti jako i da oprosti lako.
Prije nego što poraste, dijete bi trebalo da padne i podere odjeću na koljenima, zaboravi svoju igračku kod druga i da preskoči ogradu. Treba da hvata balone od sapunice i ode sa tatom na utakmicu. Sa mamom da umijesi tijesto za kiflice i da ih još vruće pojedu zajedno.
Dijete treba da zaplače, da probuši balon, da se izgubi u prodavnici i smije se kada ga podignu visoko. Treba da pita gdje je bilo prije nego što se rodilo, zašto pijetlovi kukuriču u zoru, kako nastaje vjetar i gdje se završava duga. Dijete treba da bude dijete i mnogo toga poželi da uradi prije nego što poželi da poraste.
A djeca brzo rastu…
Tekst napisala Jelena Marković (odlomak još neobjavljene knjige), preuzeto od Multikreativni studio Zoran.
