“Dječak iz ratnog filma”: Pogledajte potresnu životnu priču o dječaku Alenu Muhiću, djetetu silovane Fočanke (VIDEO)

Do svoje desete godine mislio je da poput sve druge djece, ali jedna svađa sve je promijenila.

“Zovem se Alen Muhić. Dolazim iz Goražda, malog grada smještenog na obali Drine u istočnoj Bosni. Rođen sam 1993. godine u najgore doba rata, kada nije bilo ničega što ljudima treba. Nije bilo struje, nije bilo vode, nije bilo hrane, nije bilo topline i ljubavi, nije bilo nade.

Majka me je ostavila dva dana nakon mog rođenja i otišla je za svojim životom. Moj biološki otac je čovjek koji nije osuđen za ratni zločin silovanja. Usvojen sam od strane domara u bolnici u kojoj sam rođen”, rekao je 31.10.2019. godine Alen Muhić u Sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

Muhić danas radi u bolnici u kojoj je rođen, oženjen je i ima sina od četiri godine. Međutim, njegova priča puno je mučnija od porodične idile i jedna je od sličnih koje su se dogodile za vrijeme rata u BiH, piše Hanuma.ba.

Danas je Alen na svome Facebook profilu obavijestio javnost da je film o njegovoj životnoj priči dostupan na platformi You Tube, te dodao;

Dragi moji, nakon skoro 15 godina, film o dječaku Alenu Muhiću (prvi dio), je dostupan bh javnosti. Kao što sam i obećao, film je tu. Kokice vam ne trebaju nažalost, ali trebaju maramice ( barem meni. P. S. Meščini nisam postao imun na vlastitu priču).

Film: Dječak iz ratnog filma,

Režiser: Šemsudin Gegić,

Glavna uloga : Muhić Alen.

Alen Muhić imao je deset godina kada je jedna dječja svađa gotovo razorila njegovu porodicu. Sve do te svađe, Alen je vjerovao da je poput sve druge djece, iz prosječne bosanske porodice, da se njegov otac zaista zove Muharem, koji je radio kao domar u bolnici u Goraždu, te da je Muharemova supruga Advija zaista njegova majka, a njihove dvije kćeri njegove sestre.

“Sve je počelo s glupom dječjom svađom oko nebitnih stvari. Gurkali smo se i i govorili jedan drugome ‘ti si napravio ovo, ti nisi napravio ono…’. U jednom trenutku me udario i ja sam mu uzvratio. Jako se naljutio i počeo vikati na mene: ‘Smeće odvratno, ti si usvojen, tvoja majka te napustila, kopile jedno, četničko kopile. Četničko dijete! Našli su te u kanti za smeće!’. Bio sam u šoku, ali i posramljen zbog tih riječi. Udario sam ga još jedan put i počeo trčati prema kuću. Cijelo vrijeme sam plakao”, ispričao je Muhić.

Danas više nije toliko nalik na uplašenog dječaka, koji ni sam ne zna ko je. Njegova potraga za pravim roditeljima počela je 2003., nedugo nakon te svađe u dvorištu. Svoju je priču ispričao u dva dokumentarca o “djeci silovatelja”, odnosno djeci koja su rođena nakon što su pripadnici srpske vojske silovali njihove majke.

Režiser oba dokumentarca Šemsudin Gegić kaže kako je nizom nevjerovatnih okolnosti Muhić uspio ući u trag svom pravom ocu i pravoj majci. Onog dana, kada je Alen na igralištu saznao istinu, došao je kući uplakan, a njegovi roditelji već su s vrata znali što se dogodilo. Muharem, čovjek za kojeg je znao da mu nije pravi otac, ali ništa više od toga, ispričao mu je istinu.

Muhići i njihovi prijatelji znali su sve o Alenu od prvog dana. Da je rođen u februaru 1993. u bolnici u Goraždu, te da mu je majka muslimanka koju je silovao srpski vojnik. Njegova je majka htjela pobačaj, no već je bilo kasno, trudnoća je poodmakla i morala je roditi dijete za koje je sama kasnije rekla da ga je htjela zadaviti.

Kada je Alen imao tri godine priča o njemu objavljena je u Newsweeku, koji je radio na temi o djeci koja su rođena nakon što su im majke silovane za vrijeme rata u Bosni. Takvih je slučajeva bilo između 20 i 50 tisuća u periodu od 1992. do 1995. godine.

Novinarka Stacy Sullivan uspjela je doći do Alenove majke, koja nije imala nikakve emocije prema tom djetetu, a još manje prema njegovom ocu koji ju je, kako je rekla, “povrijedio toliko da se nikada neće oporaviti”. “Kada sam ga čula da plače, rekla sam doktoru da mi ga donesu. Htjela sam ga zadaviti”, rekla je prava Alenova majka za Newsweek 1996. Ali, nije.

Umjesto toga ostavila ga je u bolnici u kojoj se tamošnji domar sažalio nad bebom i počeo je odvoditi doma preko dana supruzi i kćerima, a navečer bi je vraćao u bolnicu. Kćeri su bile oduševljene, oduvijek su htjele brata i ubrzo su ga odlučili usvojiti. Alen je tako počeo svoj život u muslimanskoj enklavi, siromašnom kraju gdje nije bilo tekuće vode i grijanja.

Alenova majka živi u New Yorku, a otac u istočnoj Bosni.  “Nikada nisam majku optužio za ništa. Pravi zločinac je moj otac, silovatelj. On je za mene ratni zločinac i mora odgovarati za ono što je napravio”, rekao je Alen.