Doktorica Safija Softić-Namas: “Sehur je bitniji obrok od iftara, iako im uloge često zamjenjujemo”

Nalazimo se u 12. danu mjeseca ramazana. Polahko, iz dana u dan, naše tijelo naviklo je na post, te poredeći prve dane i danas, možemo reći da smo se adaptirali na ustezanje od hrane i pića.

Ramazanski post i njegov značaj, osim u duhovnom smislu, pa tako i tjelesnom, tema je o kojoj se uveliko govori. Brojni su benefiti ramazanskog posta, te smo o ovoj temi porazgovarali smo sa doktoricom medicine i magistricom nutricionizma, Safijom Softić-Namas.

Safija Sotfić-Namas rođena je 1983. godine u Prijedoru, gdje živi do 1992. godine. Unazad 15 godina živi u Sarajevu, gdje je trenutno zaposlena u službi Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo.

Od početka akademskog školovanja posebno je zainteresovana za pravilnu ishranu, te je magistrirala nutricionizam na Univerzitetu u Tuzli. Svo vrijeme studiranja i vrijeme nakon toga je posvetila ličnom usavršavanju u oblasti pravilne ishrane. Završila je online obuke:

– „Nutrition for health promotion and disease prevention“ (California University)

– “Intrduction to food and health” (Stanford University), kurs za doktore medicine

– „Children nutrition and cooking“ (Stanford University).

Na samom početku doktoricu Softić-Namas pitali smo kako to naš organizam reaguje, te kakav signal prima samim našim ustezanjem od hrane i pića, koja su nam ustvari ‘gorivo’ za funkcionisanje tokom dana.

Post tokom prvih dana

“Ponekad prvi dani posta znaju biti teški postačima. Tijelo na gladovanje obično reaguje tako što pokušava sačuvati rezerve energije, jer je to signal da “nešto nije u redu”, naročito za osobe koje inače imaju običaj da jedu po cijeli dan i imaju običaj da jedu više nego što je potrebno. Tijelo se navikne na taj režim prevelikog unosa energije. Zato organizam čuva energiju kada se osoba usteže od hrane i pića, kako bi je najbolje rasporedio, kako osoba ne bi gladovala. Slično se dešava prilikom restriktivnih dijeta, pa osobe na dijeti u prvim danima, a često i tokom cijele dijete, imaju problem sa mršanjem, iako unose manje kalorija nego obično. U stvari, to se uglavnom dešava samo dok ne dođe do promjene u navikama, dok se ne izmijeni režim prehrane, a nakon toga taj signal eventualne opasnosti se gubi. Vrlo često je i psihološki zasnovan”, ističe Softić-Namas.

Ona dodaje kako se ustvari ustezanje od hrane i pića tokom ramazanskog posta čak se ne može ni smatrati gladovanjem, jer se post prekida svaki dan, te se unosi 2-3 obroka po prekidu posta.

“Osoba može preživjeti desetine dana bez jela, to bi se već moglo nazvati pravim gladovanjem. Prema tome, ustezanje od hrane i pića tokom ramazanskog posta ne treba smatrati neprijateljem, jer tijelo ima svoje mehanizme kojima reguliše sve procese koji se dešavaju. Baš naprotiv.”

Našu sagovornicu pitali smo, koje su to prve promjene koje se dešavaju unutar organizma, u početnim danima posta.

“U prvim danima ramazanskog posta dešavaju se promjene koje su privremenog kraktera, te se gube obično za 2-4 dana. Osobe koje su navikle piti jutarnju kafu, piju mnogo kafe u toku dana, puše, jedu veće količine hrane, čija je ishrana zasnovana na ugljikohidratima itd. mogu imati veće probleme u prvim danima zbog apstinencije. Osobe koje inače imaju izbalansiranu prehranu, te se ne prejedaju toko prekida posta, obično imaju manje tegobe u prvim danima. Ono što se općenito dešava tokom posta je da nakon otpilike 8 sati tijelo počinje koristiti masnoće kao izvor energije.”

Safija nam ističe kako se time u krvotok iz masnih naslaga otpuštaju neke uskladištene materije u masnom tkivu,” što u prvim danima mogu izazvati glavobolje, probavne tegobe, nemir i sl.”

“Međutim, kako se te materije izbacuju iz tijela (detoksikacija), tako metabolizam biva rasterećeniji i mnogi procesi su olakšani, te ovi simptomi nestaju. Kako se smanji količina ovakvih materija, tako se postači počinju bolje osječati. Kod nekoga se to dešava brže, a kod nekoga može potrajati nekoliko dana duže nego što je to normalno. Također, organizam je u stanju blage ketoze zbog korištenja masti kao izvora energije. Na ovim procesima se zasnivaju neke moderne dijete, kao što su intermitentni post i keto prehrana. Tako da slobodno možemo reći kako moderna saznanja imaju izvor u hiljadu i po godina starim smjernicama iz prehrane Poslanika a.s. te da i nisu baš tako moderna.

Benefiti posta za tijelo i organizam

Poznato je da post donosi i koristi našem organizmu, te smo Safiju pitali šta nam post na dugoročno donosi.

“Ono što post primarno donosi je čišćenje i odmor svih organa i tkiva, a time i ćelija. Moderna prehrana je uveliko izvor mnogih zdravstvenih poremećaja. Hronične nezarazne bolesti povezane s lošom prehranom ubijaju više ljudi nego bilo koji drugi uzrok smrti, a o tome koliko smanjuju kvalitet života suvišno je pričati. Kada postimo, mi prvo detoksiciramo organizam, donekle trošimo viškove, preveniramo nastanak novih viškova i spremamo se za dalje životne izazove. Bilo bi divno zadržati povremeni post nakon ramazana kako bi se svi benefiti ramazanskog posta zadržali tokom cijele godine. Post pomaže u liječenju raznih oboljenja koja su u osnovi povezana s lošom prehranom. Za neka oboljenja se može reći da ih potpuno liječi. Osim što utječe na organska oboljenja, može se reći da post ima ogroman utjecaj na psihološko stanje, reguliše naš odgovor na stres, na socijalne odnose, osnažuje mentalno, a sve to ima i fizičkog utjecaja na izlječenje mnogih oboljenja.

Izbor namirnica na sehuru

Izborom namirnica koje ćemo konzumirati na sehuru, bitan je faktor kako bismo ojačali svoje tijelo pred novi dan posta.

Našu sagovrnicu pitali smo koje namirnice preporučuje za konzumaciju na sehuru, a šta u konkretnom slučaju trebamo izbjegavati.

“Sehur je bitniji obrok od iftara, iako im uloge često zamjenjujemo. Često se sehur i preskače, što nije preporučeno ni sa vjerske, ni sa zdravstvene strane. Kada ukazujem na važnost sehura, moram reći da to ne znači da se na sehuru treba prejesti, nego znači da treba obratiti pažnju na kvalitet namirnica i sastav sehura. Preoručena je proteinsko-lipidna hrana, sa manjim udjelom ugljikohidrata, jer takva hrana ima veći indeks sitosti.

Pri tome treba izabrati kvalitetne masnoće (maslinovo ulje, maslac, jaja, masna riba, orašasti plodovi), te proteinske namirnice (sve vrste mesa, jaja, riba, mahunarke, mliječni proizvodi). Također, vlakna su vrlo bitna, te je pohvalno ovdje dodati hranu bogatu vlaknima (integralne žitarice, povrće, voće a korom). Ne treba zaboraviti na unos tečnosti kroz čistu vodu, čajeve, rehidracijske napitke, ali i u sastavu hrane koja je bogata vodom, kao što je voće i povrće. Potrebno je izbjegavati hranu koja izaziva žeđanje i dehidraciju, te onu koja ima nizak indeks sitosti te izaziva brzo gladnjenje. To bi bila preslana hrana, slatkiši i hrana od bijelog brašna (tjestenine, hljebovi, peciva), neke vrste voća bez kore (banane), sokovi isl.

Tokom dana, postačima je potrebna određena fizička aktivnost, međutim određene kategorije trebale bi izbjegavati ovakav vid upražnjavanja vremena do iftara.

“Postač koji je zdrav i ima izbalansiranu prehranu, ne bi trebao da se usteže od bilo kakvih svakodnevnih aktivnosti. Ono što pojedincima može izazvati problem je teža fizička aktivnost, boravak na suncu i sl. Naravno, takve aktivnosti trebaju i izbjegavati ukoliko je moguće. Ljudi koji imaju narušeno zdravstveno stanje, te im problem predstavljaju i manji fizički napor kada poste, kao lagana šetnj i sl. trebaju izbjeći i takve aktivnosti, ali ne potpuno nego u onoj granici u kojoj im to smeta. Fizička aktivnost je bitna i ne treba je izbjegavati ukoliko to nije neophodno.

Prekid posta u određenim slučajevima

Često se naši postači pitaju koji je to trenutak kada su obavezni prekinuti post, a kako ne bi narušili svoje zdravlje.

“Pojedinac mora slušati svoj organizam i upoznati šta mu odgovara, a šta ne odgovara. Kada je osoba zdrava, mlada, fizički aktivna, vrlo teško da će bilo kakav simptom biti ozbiljan i da će morati prekinuti post, što ne znači da takvih stanja nema. Ali većina takvih osoba će nakon manjeg odmora, nakon što malo uspore aktivnosti, duboko dišu, smire se, moći najnormalnije pastiti do kraja dana. Često se prvih dana dese blaže vrtoglavice, nesvjestice, glavobolje, razdražljivost, ali sve to prođe za koji dan. Međutim, pojedini postači i na najmanji ovakav znak će morati prekinuti post i prekontorlisati stanje. Često se desi da hronični bolesnici zanemare svoje stalne terapije i po svaku cijenu odluče da poste. U tom slučaju se može desiti da bilo koji simptom ima ozbiljno značenje i da se post mora prekinuti, uglavnom zbog neuzimanja redovne terapije. Znamo da to nije ispravno. Post nije propisan kako bi nam škodio, nego kako bismo bili zdravi. Ako njegova korist nije veća od štete, onda čovjek mora da prekine post i na neki drugi način to nadoknadi kako je to i vjerom propisano. Međutim, većina hroničnih terapija se može uskladiti sa postom. Za takvo nešto postoje i zvanične smjernice zdravstvenih profesionalaca. Ljekari na našim prostorima, gdje ima dosta postača, naročito među starijim hroničnim pacijentima, bi se trebali edukovati u ovom smjeru i znati korigovati terapiju naspram posta ukoliko je to moguće.”

Iftarska sofra – preporučljiva hrana

Prije samog iftara, često smo mišljenja kako bismo mogli pojesti sve što se nađe na sofri. Međutim, nakon prvih zalogaja, promijenimo mišljenje. Doktoricu smo pitali koja je to hrana koju je poželjno spremiti, a koju izbjegavati na iftaru.

“Za iftar se preporučuje lakša hrana, ona koja se nešto brže vari, kako bi se do idućeg obroka provarila i kako bismo imali vremena uzeti dovoljno energije do ponovnog zapaštanja. Međutim, za iftar je bitan i redoslijed uzimanja hrane kako ne bismo opteretili probavu koja je mirovala cijeli dan. Preporučuje se prekinuti post hurmom i čašom vode.”

Doktorica Softić-Namas ističe kako je poželjno uzeti nešto od voća da probudimo probavu i potaknemo lučenje probavnih sokova, te time pripremimo probavni sistem na ostatak iftara.

“Sada se može napraviti pauza od 5-10 minuta (na primjer za namaz). Onda je poželjno uzeti supu (ne mnogo masnu), salatu i neki lakši glavni obrok. Ovdje hrana ne treba da je mnogo masna, jer se masti dugo vare. Ne zaboraviti unos tečnosti, a ako se ovako iftarite već ste unijeli dobru količinu tečnosti kroz vodu, voće, supu i salatu. Tako se hidrirate uz sam obrok. Kada se malo odmorite onda možete pijuckati vodu ili nezaslađene rehidracijske napitke. Ovi napici su naročito bitni za ljude koji se bave težim fizičkim radom, sportom, birave u toplim prostorijama i sl.”

Koja je to količina hrane najpogodnija kako se postač ne bi preopteretio, te kako bi teravih-namaz obavio na najbolji način?

“Količina hrane koju neko treba uzeti je individualna. Zavisi od mnogo faktora. Ono što je najbitnije je da sam postač na sebi osjeti onaj momenat kada će pretjerati i da tada ostavi obrok. To je ono “Ostavi kada je najslađe!” Ili “Trećinu želuca ostavi za hranu, trećinu za vodu, a trećinu praznu.” Obično je to puno manje nego što mi zamišljamo, odnosno mnogo manje hrane nam je potrebno za normalno funkcionisanje nego što mi uzimamo. Sve što je višak nam poništava zdravstvene benefite posta koje želimo postići.

Jedna od vječnih dilema postača jeste i konzumacija kafe na sehuru. Doktoricu smo pitali da li je poželjno izbjegavati ovaj, mnogima, omiljeni napitak pred početak posta, te zbog čega.

“Kafa u normalnoj količini nije problem. Problem je kada od iftara do sehura pijemo puno kafe. Znam ljude koji se iftare kafom. Dakle prekinu post hurmom i odmah piju kafu. Problem je tu kafu uklopiti u tako kratko vrijeme. Po mom mišljenju kafu je bolje piti kao međuobrok, između iftara i sehura. Time se ne ometa normalna apsorpija hranjivih tvari, naročito željeza. Osobe koje imaju nisko željezo, kojima je bitno da zadrže što više željeza koje uzimaju, ne trebaju kafu i mliječe proizvode uzimati uz hranu, jer time se remeti apsorpcija željeza. Osobe koje s time nemaju problema u suštini manju količinu kafe mogu popiti bilo kad iza obroka, ne na prazan stomak. Tokom ramazana bolje je piti jaču kafu, jer ona ne dovodi do dehidratacije, dok blaža kafa ima dejatvo da potpomaže izmokravanje.”

Na kraju razgovora, doktorica Safija Softić-Namas uputila je i ramazansku poruku čitaocima portala Hanuma.ba.

“Moja poruka postačima je da fokus stave na duhovnu komponentu, da se ne fokusiraju na hranu. Hrana ovdje treba da bude saveznik, a to nije moguće kada se sve sve vrti oko nje, jer to uglavnom vodi pretjerivanju. Mi znamo da bismo postili i da nema nikakvih zdravstvenih blagodati od posta, ali pošto ih ima, onda bi bilo šteta ne iskoristiti ih. Umjerenost, umjerenost, umjerenost, je moja najveća preporuka za postače. Želim svima, kojima Ramazan ima bitnu ulogu u životu, duhovno blagostanje i mnoge zdravstvene benefite od posta”, zaključila je doktorica Softić-Namas.