Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Posebna i nesvakidašnja priča o porodici Domuz, odnosno majci Vesni i kćerki Sanji, obišla je kako našu domovinu, tako i dijasporu. Emotivna priča o prihvatanju islama, emitovana u programu RTV Bir, tih dana mjeseca januara naišla je na veliki broj reakcija. Danas, 19 godina od prihvatanja islama, radost u porodici Domuz, mama Vesna odlučila je staviti svoju krunu, svoj hidžab.
Portal Hanuma.ba, obavio je intervju povodom ove posebne prilike u porodici Domuz. Sa Vesnom smo razgovarali smo o njenom putu ka islamu, kako je došlo do spoznaje, te šta za nju samu predstavlja hidžab.
Podsjećamo, bh. javnost imala je priliku upoznati mamu Vesnu i kćerku Sanju kroz emisiju emitovanu u programu RTV Bir u emisiji ‘Stubovi islama’. Svoju emotivnu priču supruga i kćerka Čedomira Domuza, heroja odbrane Bosne i Hercegovine podijelile su na poseban način, osvrčući se na same početke njihovog doticaja sa islamom.
Radost u krugu najbližih
Na početku razgovora, Vesnu smo zamolili da našim čitaocima približi svoje prve impresije, dojmove, nakon stavljanja hidžaba, te kako je protekao taj 6. juni kada je hidžab postao dio njene ličnosti.
“Da, ta nedjelja bila je poseban dan. Punih je 19 godina od moga povratka islamu te sam iskreno učinila nijjet da taj dan stavim hidžab i time zaokružim jedan dio života u Islamu.”
Ona dodaje kako je nekoliko dana imala pozitivnu tremu.
“Pitala sam se se hoću li ja to znati od onog samog načina pokrivanja pa svega drugog što prati taj čin. Stoga sam odlučila da za taj čin napravim porodični skup na kojem je proučena dova i na kojem smo se počastili. Mada je stavljanje hidžaba privatan čin i nema određene dove za to, ja sam poželjela da to za mene bude svečani čin.”
Podrška porodice
Vesnina odluka da stavi hidžab obradovala je i članove njene porodice, koja je, ističe nam, njena najveća podrška.
“U mome životu morale su da se poslože neke stvari da bih ja sprovela moju davnu želju da stavim hidžab. Kada se zatvorila, potpuno, jedna etapa moga života, ja sam stavljanjem hidžaba otvorila novu etapu u životu i to tačno tako i rekla mojoj porodici. Dakle, nisam nikoga pitala mogu li, samo sam željela imati njihovu podršku. I dobila sam je bezrezervno i nesebično, a time se moja radost samo povećala”, kazuje nam.
Vesna dodaje kako je njena kćerka Sanja bila jako sretna, ali ne i iznenađena jer je znala da ona to istinski želi, a sin Teo je učinio sve da to bude zaista njen divan dan.
“Nas dvije imamo tu neku posebnu duhovnu vezu, razumijevanje…”
Kontaktirali smo kćerku Sanju te je upitali kako je ona sama doživjela majčinu odluku, obzirom da je i sama 10. septembra 2015. godine donijela odluku da hidžab postane dio njene ličnosti.
“Ja sam imala tu sreću da u životu imam majku kakva je ona, teško je opisati naš odnos u nekoliko riječi, ono što nju kao majku obilježava jeste to da je uvijek dopuštala nama da biramo svoj životni put i podržavala naše izbore bez nametanja svog mišljenja, a uz roditeljske savjete i preporuke. Tragom toga, naravno, imala sam njenu nesebičnu podršku kada sam odlučila još kao dijete da pristupim islamu, ali i kasnije u životu kada sam kao, već zrela žena odlučila da stavim hidžab.
Njen put u islam me je mnogo radovao, jer za vjernika je najveća sreća kada njihovi najbliži i najvoljeniji dobiju taj Allahov Rahmet da im se spusti u srca ono što i oni sami osjećaju. Znala sam dugo da je i majčina želja da mi se pridruži i da stavi hidžab, to je njena životna želja već godinama, ali kao što je to najčešće slučaj sa ženama, naročito na Balkanu, one su sebi uvijek nekako na zadnjem mjestu i uvijek se trude da udovolje svima i usrećuju sve oko sebe, osim sebe, pa je tako i ona čekala duže vrijeme da okolnosti budu drugačije i da ispuni svoju životnu želju da se pokrije kako se to kod nas u narodu kaže.”
“Trenutak kada mi je mama rekla da želi nositi hidžab za mene nije bio iznenađujući, jer sam nekako to i očekivala. Međutim, teško mi je padalo i bila sam tužna zbog činjenice da ona to zbog svojih nekih okolnosti nije mogla uraditi i ranije, iako već godinama ima tu želju. Molila sam Allaha da joj podari snagu i da joj otvori vrata kao što je i meni i da se taj momenat približi kada će odluka biti konačna”, ističe Sanja.
Ona dodaje kako je upravo taj trenutak je još jedan u nizu onih posebnih koje su njih dvije između sebe razumjele i doživljavale zajednički.
“Osim naše veze roditelj-dijete koja je prirodna i biološka, nas dvije imamo i tu neku posebnu, duhovnu vezu, razumijevanje i suosjećanje. Njena sreća je za mene veća radost nego moja sopstvena, i hvala Gospodaru što nam je podario tu snagu i vjeru u Njega, podario nam iz Svog Rahmeta da budemo Njemu odane i da živimo u skladu sa onim što nam je On odredio. Nadam se da će ova njena radost biti inspiracija mnogim ženama koje iz bilo kojeg razloga imaju dilemu ili se nisu još čvrsto odlučile za taj korak, da će im dati nadu i snagu da se odvaže i urade to radi Allahovog zadovoljstva i svoje sreće na ovom i na budućem svijetu”, zaključuje Sanja.
Emotivna poruka nakon gostovana u emisiji ‘Stubovi islama’
Kako smo istakli na početku, Vesnu i Sanju mnogi građani naše domovine, ali i dijaspore, upoznali su nakon emisije ‘Stubovi islama’. Vesnu smo pitali kakve su bile prve reakcije ljudi, da li je bilo onih koji su ih prepoznavali na ulici, te da li je bilo onih kojji su se javljali sa sličnim životnim pričama.
“Nakon našeg učešća u emisiji na TV Bir, bilo je mnogo reakcija 99% pozitivnih i 1% negativnih. Bilo je poruka ljudi su se javljali, ali jedna je poruka ostala u mom sjećanju. Naime, jedna žena iz Visokog se ponudila da mi sašije potrebnu gardarobu nakon moje priče o tome da mi jedna žena nije htjela kazati gdje šije haljine. Jako me to dirnulo, iako sam ja taj problem davno riješila. Nikada nije lahko javno pričati o svome zivotu, ali ova priča ne treba da bude priča o meni i kćerki kao nama, nego kao pouka, kao ibret svima nama, kao jasan dokaz kako On, Uzvišeni, sprovodi svoju volju i daje milost onome kome On hoće“, ističe Vesna.
Prvi doticaj sa islamom
Godina za godinom, islam je bio sveprisutniji u Vesninom životu, te je došao i dan kada je izgovorila svoj šehadet.
“Nakon moje upute koje je došla putem sna, elhamdulillah, i traganja za odgovorom skoro 2 godine, došao je i dan moga šehadeta, taj 6.6.2002. godine. Teško je opisati taj osjećaj, to je i radost i strah i milion pitanja koja se roje po glavi, ali oni “leptirići” radosti u stomaku rekli su sve”, prisjeća se.
Vesna nam kazuje kako je mnogo prije njenoga povratka islamu, još na početku agresije na BiH, sa djecom bila sakrivena u jednoj kući u Pazariću blizu kasarne u kojoj je još uvijek bila JNA.
“Domaćini su mi dali dimije i šamiju da obučem da bih nesmetano mogla izlaziti napolje i to je prvi moj susret sa Islamom. Nakon pogibije supruga opet sam se srela sa islamom i to kada je stigla pomoć za ratne jetime. Tada sam upoznala Izeta efendiju Terzića i njegovu suprugu koji su moju djecu prihvatili kao i svu drugu djecu bez ikakve razlike i pokazali mi opet šta je islam. Mi majke dolazile smo u džamiju po tu pomoć. Taj osjećaj kada sam prvi put ušla u džamiju i to pokrivena i taj miris iz džamije i dan – danas me prati. Godinama kasnije nakon moga novorođenoga životnog djela, islama, polahko sam ga učila da hoda, da priča, da ga vaspitavam, odškolujem.”
Danas, skoro 20 godina nakon povratka islamu, za Vesnu je osjećaj radosti zbog svog hidžaba identičan onome kada je izgovorila šehadet.
“Moj hidžab je meni zaista kruna, ne samo kruna na glavi nego i kruna na sve ono što sam doživjela i preživjela. I zaista, isti je osjećaj uzbuđenosti, radosti i pozitivne treme kao i donošenje šehadeta”, zaključuje Vesna.
Na krau razgovora, našu sagovornicu smo zamolili da uputi poruku svim onim ženama, djevojkama, koje imaju dilemu, ili možda strah u vezi hidžaba, oko pronalaska posla, reakcija okoline, čime da se ustvari vode.
“Svim ženama i djevojkama bih poručila da želju i volju za hidžabom moraju najprije osjetiti, a one će same znati prepoznati taj osjećaj. Ako bilo zbog čega budu imale nedoumicu neka se najprije sjete da nam je to farz, a onda neka sebi stave na papir i napišu šta je to što im daje i pruža život pod hidžabom, a šta ne. Vidjet će i same odgovor. Nadalje, najprije bi trebale obući odjeću imana, poštovanja, dostojanstva, milosti, razboritosti jer je to odjeća na koju hidžab dođe sam, a što se tiče predrasuda neka sebe upitaju kome drže hator, ko je tu bitan? Ko su ti ljudi? I nemojte se sikirati jer onaj ko radi za zadovoljstvo Gospodara Uzvišenoga, taj neće ostati bez Njegove pomoći i zaštite u svim segmentima života jer On nikoga ko njegovu milost traži, ne ostavlja bez te milosti”, zaključuje Vesna na kraju razgovora za portal Hanuma.ba.
