Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Fahrudin Muminović, 1995. godine bio je sedmogodišnji dječak kojeg su srpske snage zarobile i odvele na strijeljanje. Sudbina je htjela da Fahrudin preživi.
Facebook stranica “Ne zaboravimo Srebrenicu – Dont forget Srebrenica 11.07.1995” objavila je snimak iz 1995. godine nastao u Tuzli, a na kojem se vidi tada 7-godišnji dječak Fahrudin Muminović koji je preživio strijeljanje u Srebrenici. Na snimku se vidi Fahrudinovo spajanje sa porodicom, među kojima je njegova strina, njegova mlađa sestra, te ostali članovi porodice.
Podsjećamo, Fahrudina i njegovog oca 1995. godine srpske snage su izvele iz njhove kuće, te odvele na strijeljanje. Živjeli su u Urkovićima, selu iznad Konjević Polja.
„Ja i otac smo bili u kući. Otac mi je rekao da mu dam drugu sijalicu kako bi zamijenio ovu koja ne radi. Otišao sam na prozor da vidim nešto i naš jedan čovjek je rekao „evo idu četnici“. Sakrio sam se ispod kreveta. Otac je otišao u drugu sobu. Oni su nas našli, a kasnije i uzeli, svezali marame i vozili nas u kamionu. Meni je u jednom trenutku ispala bijela marama. Rekao sam ocu da mi je stavi, a oni nisu dali. Oni su mi je jako stegnuli. Kasnije su nam naredili da legnemo, tu smo strijeljani“, prisjetio se Fahrudin.
Među ubijenima ga je otkrio jedan doktor, vidjevši da je živ, ali ranjen u ruku i nogu, odvezao ga je u bolnicu u Zvornik. Fahrudin je medijima kazao da se sjeća da je bio Srbin, ali da ne zna njegovo ime i prezime.
Fahrudin je u bolnici bio osam mjeseci i prema ranijim kazivanjima u medijima, on se tog perioda slabo sjeća. U međuvremenu, budući da mu je otac strijeljan, a čemu je on svjedočio, Fahrudina je sve vrijeme tražio amidža Ramo.
U bolnici u Zvorniku ga je pronašao Međunarodni Crveni križ te odveo u Tuzlu u bolnicu. Uspjeli su to nakon nekoliko pokušaja. U Tuzli se kasnije napokon sastao sa porodicom. Amidža Ramo je novinarima ranije kazao kako su u zvorničkoj bolnici pokušali prikriti da je dječak ranjavan te da su u otpusnom pismu napisali da je pronađen u šumi. A to je kazao i vozač koji ga je spasio iz straha da bi ga neko mogao iz bolnice vratiti na strijeljanje.
Fahrudin je kasnije kao zaštićeni svjedok Tribunala u Haagu svjedočio protiv zločinaca, te je odlučio i javno izreći da je upravo on taj dječak koji je preživio strijeljanje. „Ja sam odlučio da otkrijem svoje ime. Želim da svi znaju šta sam i ko sam. Nema potrebe da se krijem“, rekao je Muminović. (Tuzlanski.ba)
