Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Bosna i Hercegovina danas obilježava Dan nezavisnoti. Stanovnici Bosne i Hercegovine, prije 29 godina, 1. marta 1992. izašli su na referendum historijskog značaja koji je imao za cilj utvrditi da li su za nezavisnu i suverenu državu.
“Zimska kuhinja” Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine obilježava u Bužimu, tamo gdje se odbranila zemlja i njen narod, tamo gdje je život svojoj zemlji dao general Izet Nanić i mnogi drugi šehidi i poginuli borci”, ističu iz Hayat TV-a.
Naime, voditeljica emisije “Zimska kuhinja”, Almasa Lazović, na svom Facebook profilu podijelila svoje osjećaje tokom posjete majci heroja, rahmetli Izeta Nanića, te podsjetila kako je priča majke Raseme, “priča koja vam dušu razdire i uzdah otima.”, prenosi portal Hanuma.ba.
Facebook status voditeljice Lazović, prenosimo u cjelosti;
“Biti majka lijepa je i teška privilegija. Biti majka ljubav je koja teško može da se mjeri, a još teže prepriča. Biti majka Rasima puna ponosa, a ujedno i tuge, e to je tek priča koja vam dušu razdire i uzdah otima. Meni je i suza potekla jer ne znam ja, a ni vi kako je biti majka heroja i borca, biti majka generala i šehida, biti majka rahmetli Izeta Nanića. Ulazimo u rodnu kuću našeg generala, došli smo pravo sa šehidskog mezarja. Svaki put kad dodjemo u Bužim prvo odemo na mezarje i proučimo Fatihu našim herojima bez čijeg dorinosa danas ne bi bilo nas, ne bi bilo naše zemlje. Poseban je Bužim, grad ponosa i grad heroja. Po svemu je poseban i nama nemjerljivo drag grad. Volimo mi Krajinu ali posebno volimo Bužim. Putujemo prema Bužimu i pričamo o našem generalu. Svi po nešto, svi onako ushićeno jer svi znamo ko je bio Izet Nanić. Prepričavamo istoriju i sjećamo se agresije i naše borbe. U kombiju mladi momci, rodjeni pred rat ili u ratu, i nas dvije što smo rat dočekale jedna kao tinejdžerka, a druga tek izašla iz školske klupe. Pričamo o danu kad je poginuo Izet Nanić, pričamo kako nas je nekoliko sati dijelilo od oslobodjenja i nekoliko kilometara od progona agresora s naših prostora. Pričamo o tome kakav je vojskovodja bio rahmetli Nanić, pravi vojnik onaj školovani. Odgojila je to i odškolovala majka Rasima i ne samo njega već i njegovih šestoricu braće. Svakom od sedam svojih sinova, a rodila ih je devetoricu dala je fakultete i izbor studija bez pogovora i miješanja. Nije joj bilo milo što Izet studira vojnu akademiju u Zagrebu, bojala se kaže ubit će ga tamo. Svaki je vikend bio u Bužimu, kaže majka Rasima, nije mogao bez njene kašike. A majka ih je hranila zemljom koju je obradjivala i sadila i ne samo hranila već zahvaljući zemlji zajedno sa svojim mužem Ibrahimom školovala i na put izvela. Kaže umrla je onaj dan kad je pogunuo njen Izet. “Tog dana 4. augusta ‘95god. oteo mi se uzdah iz grudi, osjetila sam da nešto nije dobro… “priča nam majka Rasima, a ja grcam u suzama i nikad se nisam osjećala pred nekom osobom i ponosno i ponizno kao pred majkom Rasimom u njenom domu, u njenoj sobi punoj Izetovih slika. Majka Rasima ne plače, ona gordo i tiho sa puno ljubavi priča o svojim sinovima, o svom Izetu. Na moju zahvalnost što je rodila rahmetli Izeta Nanića jer kažem ja, majka da nije bilo vašeg sina danas ne bi bilo Bosne, ona diže glavu i pogleda me pravo u oči.
“To je kaže isto rekao i naš predsjednik rahmetli Alija Izetbegović. Bio mi je ovdje u kući malo poslije Izetove pogibije i rekao majka da nije bilo tvoga sina danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine. Zato sam ja ponosna majka koja je rodila i na svijet donjela heroja i šehida koji je branio i odbranio zemlju i svoj narod.”
Spustim svoje usne suzama okupane na krhku ruku majke Rasime i kažem hvala ti Bože što sam vrijeme provela u priči sa ovom ženom. Kakvu nam je samo životnu lekciju dala ova hrabra i ponosna majka. I na tome joj od srca hvala.
“Zimska kuhinja” Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine obilježava u Bužimu, tamo gdje se odbranila zemlja i njen narod, tamo gdje je život svojoj zemlji dao general Izet Nanić i mnogi drugi šehidi i poginuli borci”, stoji u Facebook objavi.
Prema statističkim podacima, na referendum je izašlo oko 64,31 posto građana s pravom glasa, a za nezavisnost BiH glasalo je njih oko 99,44 posto. Pitanje koje je građanima na referendumu bilo upućeno je sljedeće: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?”
Referendum o nezavisnosti bojkotovali su predstavnici Srba koji su naglasili kako je riječ o nelegalnim aktivnostima.
Nakon održanog referenduma, Bosnu i Hercegovinu su 6. aprila priznale članice tadašnje Evropske zajednice, a dan kasnije Sjedinjene Američke Države. Prva država koja je priznala BiH bila je Bugarska. Nakon proglašenja nezavisnosti, Republika Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. postala i članica Organizacije ujedinjenih naroda.
Nažalost, radost referenduma i slobodu, vrlo brzo su zamijenile agresija i okupacija. U aprilu 1992. godine, paravojne formacije i tadašnja JNA, a kasnije Vojska Republike Srpske, započeli su agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a glavni grad Sarajevo držan je pod opsadom 1.425 dana. (Hanuma.ba)
