Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Fikreta Karić, dvadesetsedmogodišnjakinja, djevojka koja od djetinjstva boluje od cerebralne paralize zbog koje nije mogla hodati, iza sebe ima do sada objavljenih pet književnih djela.
Fikreta je rođena Dobojanka, koja živi u Gračanici. Prilikom intervjua za Radio Sarajevo kazala je;
“Pisanje jeste jedan bijeg u bolji i ljepši svijet, ali kod mene taj bijeg ne predstavlja samo ‘bježanje od stvarnosti’ – u svojim knjigama pokušavam stvarnost prihvatiti. Želim samo znanje ostaviti iza sebe, napisati nešto što će drugima koristiti, te tako ili na bilo koji drugi način pomoći drugima da cijene svaku sekundu ovog prolaznog života”, istakla je Fikreta.
Kaže da ima mnogo neostvarenih želja, ali da ih strpljivo čeka – jer sigurna je da će se uz njenu vjeru i one ispuniti.
Uz svoje pisane riječi upoznala je mnoge gradove u BiH, regiji ali i svijetu – što je čini dodatno sretnom.
Poslušajte jednu od Fikretinih predivnih pjesama u adio verziji, a naratorica je Selma Begić.
“Da te imam”
Da te imam zvala bi se Nedžla, nekako mi to ime ide uz tebe, a i neobično je baš kao ti moja mala djevojčice.
Da te imam vjerovatno bi ti sad imala oko tri godine, šarala bi bojanke i ponekad iz ormana uzimala moje mahrame gužvala ih svojim rukicama jer su nisko na polici pa možeđ dohvatiti, zatim bi ih stavljala na glavu vidjevši da i ja isto radim.
Da te imam bilo bi ti zabavno da se vozaš u mojim kolicima pitajući me, a zašto mama od Merjem nema kolica, a ja bih ti odgovorila zato što ti imaš malo drugačiju mamu.
Pred spavanje bih ti učila suru iz Kur’ana, a ujutro vozila u džamiju , igrale bi se sa lutkicama zatim bi ti češljala kosu koja predivno miriše.
Da te imam bila bih najsretnija majka na svijetu.
Da te imam ne bih se odvajala od tebe, posvetila bih ti svo vrijeme ovoga svijeta mala moja djevojčice.
Pišem ovu priču o tebi, pa ako jednoga dana Allah kaže mojoj želji: ” Budi” ti ćeš biti jako sretna kada ti ispričam da je ova priča pisana i prije nego li sam se udala uopšte, ali vjerujem da će ovo biti na kraju jedna istinita priča o Fikretinoj trogodišnjoj kćerki hafizi.
Možda su mi ciljevi visoki, ali su moji i ja ću insAllah stići do njih, a do tada laku noć moja mala djevojčice.” (Hanuma.ba)
