Kao što roditelji imaju prava kod svoje djece, isto tako i djeca imaju prava kod svojih roditelja. Uzvišeni nam je naredio da činimo dobročinstvo roditeljima, ali je isto tako naredio da činimo dobro svojoj djeci. Vođenje brige o njihovom odgoju je izvršavanje emaneta koji nam je Uzvišeni dao, a zapostavljanje njihovog odgoja je obmana i varka. Propusti i greške u odgoju djece su sljedeći:
1. Navikavanje djece na kukavičluk i strah
Uočljivo je kod nas da roditelji plaše djecu kada plaču kako bi ušutila, poput plašenja mrakačom, lopovom, čudnim zvukovima itd., a gore od svega toga je plašenje učiteljem, školom, ljekarom, što predstavlja plodno tlo za usađivanje straha i kukavičluka u djeci.
2. Navikavanje djece na izobilje, raskoš i luksuz
Omogućavanje djetetu da odrasta u raskoši dovodi do djetetove sebičnosti i samodovoljnosti, tako da ne brine za druge, niti se raspituje za stanje svoje braće muslimana.
3. Udovoljavanje svim dječijim prohtjevima
Neki roditelji daju djeci sve što zatraže od njih, tako da se djeca uče na rasipanje imetka i njegovo trošenje na pogrešan način, što prouzrokuje da djeca ne znaju cijeniti imetak niti ga trošiti na ispravan način.
4. Ispunjavanje dječijih zahtjeva kada zaplaču, posebno maloj djeci
Često mališani traže od roditelja nešto, pa ukoliko roditelji odbiju da im to ispune, počnu plakati sve dok im se ne udovolji, što uzrokuje slabost kod djece. Kaže dr. Muhammed es-Sabag: “Čuo sam Malika bin Nebija, Allah mu se smilovao, da mu je došao jedan čovjek kako bi se posavjetovao s njim u vezi sa odgojem svog novorođenog sina ili kćerke, pa ga je upitao: ‘Koliko joj je godina?’ Čovjek je rekao: ‘Mjesec dana.’ Na to mu je Malik rekao: ‘Prošao ti je voz’, a zatim je rekao: ‘Mislio sam na početku da sam pretjerao, međutim kada sam sagledao stvari, našao sam da je istina ono što sam rekao, jer dijete zaplače pa mu majka dadne da doji, tako da se u njemu stvara utisak da je plač sredstvo putem kojeg se postiže ono što se želi i odrasta na tome, pa ukoliko jevreji torturu vrše nad njim, plače u Vijeću sigurnosti misleći da će tako postići ono što želi.”’
5. Pretjerana strogost i okrutnost
Ovu grešku u odgoju roditelji čine ako pretjerano fizički kažnjavaju dijete zbog njegove pogreške ili ga pretjerano kritiziraju i za male i velike pogreške.
6. Pretjerana štednja
Neki očevi štede na svojoj djeci više nego je potrebno, što kod njih prouzrokuje potrebu za imetkom, a što ih može navesti da traže imetak putem krađe ili traženjem od ljudi.
7. Uskraćivanje nježnosti i milosti
Ukoliko djeci bude uskraćena nježnost, oni će je tražiti van kuće ne bi li pronašli nekoga ko će im tu potrebu zadovoljiti.
8. Pretjerano povjerenje u djecu
Neki roditelji imaju pretjerano lijepo mišljenje o svojoj djeci, ne provjeravaju ih, niti znaju s kim se druže, a ukoliko njihova djeca skrenu sa ispravnog puta, traže im izgovore i slijepo staju u njihovu odbranu.
9. Pretjerano loše mišljenje o djeci
Ovakvi roditelji nemaju nikakvog povjerenja u svoju djecu, a što je suprotno prethodno navedenom. Ovakva djeca imaju osjećaj da su njihovi roditelji svugdje za njima.
10. Pravljenje razlike među djecom
Ima roditelja koji prave razliku među svojom djecom u davanju i poklonima, dok drugi tu razliku prave u ophođenju i igranju s djecom, što prouzrokuje ljubomoru jednih prema drugima i pojavu mržnje među njima.
11. Dugo odsustvovanje od kuće
Neki roditelji zapostavljaju svoj dom i puno vremena borave van kuće i time izlažu svoju djecu brojnim nevoljama i smutnjama.(Akos.ba)