Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
Lejla Hidić-Elezović je 38-godišnja Sarajka, supruga, majka jednog predivnog dječaka i neko koga je šira bh. javnost upoznala nakon emotivne priče, ispričane u filmu Nejre Latić-Hulusić i Sabrine Begović-Ćorić, ‘Undercovered’. Kako je došlo do toga da ona bude jedna od 6 žena koje će iznijeti svoju priču, kada dolazi vjera u njen život, otkuda Lejla u novinarstvu, te odgovore na mnoga druga pitanja otkrila je za portal Hanuma.ba.
Lejla za sebe kaže da je prije svega jedna obična žena i neko ko na sebi radi svakodnevno. Supruga je Jasmina Elezovića, a za svog muža ističe da je njena bolja polovina i neko na koga se uvijek može osloniti. Majka je jednog predivnog 11-godišnjaka, i da, kako nam mama Lejla ističe, Rejhan, baš kao što mu i ime kaže dao je lijepi topli ton njenom životu i začinio ga na najljepši mogući način.
Odrastanje u ratnom Sarajevu, obrazovanje na Akademiji likovnih umjetnosti…
Lejla još kao djevojčica otkriva svoju prvu ljubav- ljubav prema crtanju, oblikovanju i knjigama. Njeno djetinjstvo obilježio je težak period, obzirom da je glavni grad naše države, agresor napadao sa svih strana. Tih dana prisjeća sa velikim emocijama, a neki trenuci za nju, bili su ‘lekcije’ u tom teškom vremenu, piše portal Hanuma.ba.
“Rođena sam u Sarajevu, 1982. godine. Odrasla sam u radničkoj porodici sa majkom, ocem i starijim bratom. Djetinjstva prije rata se ne sjećam baš previše, više su to neki mali dijelovi. Nažalost, ali mogu reći i nasreću, rata se sjećam jako dobro. Taj period mi je ostao urezan u sjećanje iz više razloga, a ne samo zbog samog rata i stradanja. Međuljudski odnosi, zahvalnost na malim stvarima, svakom novom danu i svim stvarima koje danas možda uzimamo zdravo za gotovo, sve to mi je nekako ostalo u sjećanju za cijeli život i mnoge od tih ratnih lekcija nikada nisam zaboravila”, govori nam.
Dok je grad bio pod opsadom, a normalan život u gradu na Miljacki, bio nada, tada kao 10-godišnja djevojčica, Lejla je imala svoje snove. Crtala je i čitala knjige, a onda, je uslijedila Akademija.
“Što se obrazovanja tiče, svoj put sam nekako zacrtala vrlo rano. Od vrtića se znalo da ću crtati i nešto izrađivati rukama. Djeca su se uvijek ljutila, jer bih potrošila neku bojicu. A onda, čime se može zabaviti dijete bez struje i interneta tokom rata? Može čitati i može crtati. Ja sam u ratu čitala desetine knjiga, jer smo igrom slučaja živjeli u prizemlju naše zgrade, u prostorijama koje je koristila knjižara za distribuciju knjiga. Bila sam okružena policama sa knjigama i to je svakako trebalo iskoristiti. Sve što bih vidjela u tim knjigama, crtala bih. To su neki moji počeci. Nakon toga je sve išlo logičnim slijedom, prvo Srednja škola primjenjenih umjetnosti u Sarajevu, a zatim i Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu. To je period koji volim nazvati duplom školom. To je vrijeme učenja i za školu, ali i za život. Sada kada pogledam iza sebe, volim da se sjetim samo lijepih stvari. Jer, da sve to nisam prošla, vjerovatno ne bih bila ovo što sam danas”, kazuje Lejla.
Posao u Edukativnom centru i prijateljstvo koje je ostavilo dubok trag
Nakon školovanja dolazi i prvi ozbiljan angažman kada Lejla dobiva posao u Edukativno-kulturnom centru Tesnim, gdje održava kreativne radionice.
“Nakon školovanja, imala sam sreću da radim na mjestima koja su mi se urezala u životni put zauvijek. U Edukativno-kulturnom centru Tesnim sam držala kreativne radionice, a nešto kasnije predavala i grafički dizajn i informatiku. Tu sam upoznala dosta žena, a od svake se moglo nešto naučiti. Morala bih izdvojiti jednu posebnu osobu iz tog perioda, rahmetli Aminu Planić koja je bila dugogodišnja direktorica Tesnima. Pored odlične radne etike i jasne vizije, to je bila žena koju sigurno nikada neću zaboraviti. Također, tu sam upoznala i još jednu Aminu, svoju najbolju prijateljicu, koja mi je tada bila radna kolegica. U Tesnimu sam radila skoro deset godina”, ističe.
Rad sa djecom bez jednog ili oba roditelja…
Nakon zatvaranja Edukativnog centra, život Lejlu odvodi na drugu stranu. Naime, posao pronalazi u Udruženju “Izvor dobročinstva”, kao koordinatorica za djecu bez jednog ili oba roditelja.
“To je radno mjesto gdje sam se, hvala Bogu, zaista pronašla. Okružena sam vrijednim ljudima koji zaista žele da naprave promjene i da pomognu socijalno ugroženoj populaciji koja je u našoj državi, nažalost, na margini društva. U svakodnevnom sam kontaktu sa majkama koje nemaju svoje oslonce i koje kroz život hrabro koračaju, iako bez životnog druga. Imam veliko poštovanje za sve njih, i pokušavam da kroz posao koliko-toliko pomognem da im se životne okolnosti poprave. U navedenom udruženju radim i grafički materijal, tako da su se spojile moje dvije velike ljubavi, pomaganje drugima i umjetnost”, prisjeća se Lejla.
Film ‘Undercovered’, saradnja sa Nejrom i Sabrinom
Šira bh. javnost Lejlu upoznaje 2017. godine nakon filma ‘Undercovered’, Nejre Latić Hulusić i Sabrina Begović Ćorić, a koji je prikazan na 22. Sarajevo film festivalu 2017. godine. Pitali smo Lejlu, kako je došlo do toga da baš ona bude jedna od 6 žena koje su odlučile iznijeti svoju priču.
“Prijateljica sa fakulteta me povezala sa Nejrom i Sabrinom, te smo sjele i onako popričale o samom projektu. Ja na početku nisam bila baš za to da učestvujem, pričanje o sebi, a pogotovo o privatnim stvarima kao što je moja veza sa hidžabom, činila mi se zastrašujuća. Njih dvije, dva profesionalca kakve i jesu, vremenom su me razuvjerile. Pomogle su mi da vidim malu širu sliku i da se odmaknem malo od sebe i uvidim koliko to može biti dobro i korisno za sve one koji to budu gledali. Bile su upravu i sretna sam što sam bila dio tog projekta i što sam zbog većeg dobra izašla iz svoje zone komfora”.
“I sad se sjećam njegove sedžade i Kur’ana koji bi mirisao kada bih ga otvorila…”
Prije narednog pitanja, malo retrospektive. Pitali smo Lejlu kada vjera u dolazi u njen život, gdje su bili počeci njenog učenja o islamu, te, otkuda želja za hidžabom.
“Koliko god mogu da se vratim u prošlost i sjećanja, kod mene su uvijek postojala pitanja vezana za svijet u kojem živimo, život i naravno neminovnu smrt. Odrasla sam u porodici u kojoj se znalo za ramazan i Bajram, ali gdje se vjera nije praktikovala kroz svakodnevne ibadete. Moj brat, devet godina stariji počeo je prvi da praktikuje namaz. I sad se sjećam njegove sedžade i Kur’ana koji bi mirisao kada bih ga otvorila. Krišom bih ga uzimala u ruke, znatiželjna šta tu sve piše. Ne poznavajući pravila da se čita s desna na lijevo, čitala sam zapravo pojašnjenja pojedinih ajeta, pa se kur’anski tekst činio dosta zbrkanim za jedno dijete. Naravno, vremenom sve je došlo na svoje mjesto. Kao i mnogim drugima, čitanje i pokušavanje razumijevanje Božije riječi bili su moji prvi susreti sa vjerom.
U tom procesu mi je mnogo pomogla moja prijateljica Selma, od koje i sa kojom sam naučila mnogo o vjeri i vjerskim vrijednostima. Nakon toga, u srednjoj školi se i rodila velika, ogromna želja za hidžabom.”
Mamino prihvatanje odluke, jedan od najsretnijih uspomena u životu…
Lejlina priča protkana je emocijama, čemu svjedoči i trenutak tokom snimanja ‘Undercovered’ kada je zaplakala na pomen prisjećanja razgovora sa roditeljima, i na koncu, maminog komplimenta za njenu mahramu.
Lejlu smo pitali, kada se vrati u taj period, šta je za nju tebe predstavljao momenat maminog prihvatanja te odluke, koliko je to bilo značajno za jednu djevojku koja je istinski željela staviti svoju ‘krunu’.
“Neke stvari u životu jednostavno ne možemo kontrolisati, a nisam ni sigurna da trebamo. Kod mene su to zasigurno emocije i osjećanja koja imam prema određenim stvarima i dragim, najbitnijim ljudima kojima sam okružena. Iako sam znala da je moja odluka ispravna, željela sam, jako, da je moja mama prihvati i prije svega shvati. Jer, mnoga neprihvaćanja proizilaze upravo iz neshvaćanja. Jer, kako sam joj i rekla, pokrila bih se svakako. Ali to nije isto. Momenat kada me mama prihvatila onakvu kakva ja prirodno jesam je jedan od najsretnijih uspomena u mom životu. Nisam se tu zaustavila, jer i dan danas toliko vremena poslije trudim se da je ne razočaram i da kroz moje ponašanje, a ne samo spoljašnji izgled vidi svoje dijete kao jednu kompletnu ličnost i cjelinu. Kažem trudim se, jer je to proces koji se nikada ne završava, njemu se samo teži”, prisjeća se Lejla.
Mnogobrojne reakcije nakon premijere, slučajan susret sa djevojkom iz Osijeka
Nakon održane filmske i televizijske premijere, Lejli počinju stizati prve poruke na društvenim mrežama. Ističe da je veliki broj ljudi pozitivno odreagovao na film, međutim, bilo je negativnih reakcija, što, kako Lejla ističe, ne možemo izbjeći, a dogodio se i neobičan susret na tramvajskoj stanici.
“Iznenadile su me privatne poruke žena i djevojaka koje su se u onome što su vidjele ili pronašle i prepoznale, ili su se sjetile svog puta ka hidžabu, ili su u bile u fazi da ga trebaju staviti, a ne znaju kako. Pokušala sam da svakoj odgovorim najbolje što sam znala i sve te poruke još uvijek čuvam. Desilo se jednog dana, na tramvajskoj stanici kod Sebilja, da me iznenadila djevojka po imenu Natasha iz Osijeka, koja mi je prišla i pitala me da li sam ja bila dio Under the Cover projekta. Prepoznala me jer je gledala film sa svojim prijateljicama, kojima je oduševljeno dala znak i one su sve prišle da se upoznaju. Sve su imale jako pozitivne komentare, a starije žene iz grupe su mi pričale kako su plakale dok su gledale film. Najpozitivnija stvar u svemu je bila da su na nas počele gledati potpuno drugačijim očima, upravo bez stereotipa.
“Nije važno je li poslana bitna poruka, nego, kome je stigla…”
Prema Lejlinim riječima, njoj kao akteru filma, bitno je da je upravo ovo djelo pomoglo i dalo vjetar u leđa djevojkama i ženama da stave svoj hidžab, ali i do koga je stigla poruka filma.
“Ne bih rekla da je bitno da li je poslana bitna poruka, već kome je ta poruka stigla. Stigla je, hvala Bogu tamo gdje je bila potrebna. Tako ja na to gledam. Jer kad bih izdvojila samo jednu poruku od mnogih koje sam dobila, kada mi neko koga ne poznajem javlja da mu je upravo taj film pomogao i dao vjetar u leđa da konačno stavi hidžab. Ili da oni otvorenog srca i uma žene sa hidžabom gledaju makar malo drugačije. Ne znam šta su težnje Nejre i Sabrine i ostalih učesnica bile, ali meni kao pojedincu je takva povratna informacija sasvim dovoljna. Da je poruka stigla na pravo mjesto”, dodaje.
Novinarstvo, angažman na Televiziji 5, emisija ‘Magazin 5 do 5’…
Drugi dio razgovora posvetili smo Lejlinom današnjem pozivu. Naime, ona je već 3 godine, dio televizijske kuće ‘TV 5’, a prvi trenuci njenog pojavljivanja u programu, vezani su za ‘Magazin 5 do 5’, kada se 2018. godine priključuje timu ovog tv magazina na čelu sa voditeljicom Ajlom Milišić Pepić. Magazin 5 do 5, za kratko vrijeme ušao je u domove mnogih Bošnjakinja, širom Bosne i Hercegovine, ali i dijaspore. Emisija se bavila tematikom žene muslimanke u savremenom društvu, te postignućima, uspjesima i borbom u surovoj svakodnevnici., a snimljeno je čak 76 emisija.
“Ne vjerujem u slučajnosti. Dok sam još radila u Tesnimu, dobila sam poziv za gostovanje u prvoj emisiji „Magazina 5 do 5“ od voditeljice magazina Ajle Milišić-Pepić. I ovaj put nisam htjela ni da čujem, ali Ajla ljubazna i profesionalna kakva jeste uvjerila me da će to biti novo iskustvo, da će biti zabavno i pristala sam. Pa šta bude. I eto, nakon toga pa šta bude, svašta se izdešavalo i ja sam se našla u novinarskim vodama.
“Na moje veliko zadovoljstvo, imala sam tu privilegiju da upoznam ekipu koja je zadužna za sve ono što gledaoci vide na malim ekranima kada gledaju Televiziju 5. Sa dijelom te vrijedne ekipe, snimala sam svoje dijelove koji su bili dio „Magazina 5 do 5“. U oba dijela i ovom kreativnom kojeg smo snimali u studiju, a posebno u dijelu gdje smo pričali o pročitanim knjigama, a sve to putujući i snimajući na terenu, ja sam sačuvala neke od najljepših uspomena u životu. Poslije toliko vremena i projekata, na njih ne gledam kao na saradnike, već kao na porodicu. Što se „Magazina 5 do 5“ tiče, to je emisija koja je u to vrijeme bila pun pogodak i dala jedan kvalitetan i šarenolik program ženama koje su za isti do tada bile uskraćene.”
Nova emisija, “Žene na ti”, pozitivne reakcije…
Danas – drugi projekat. ‘Žene na ti’ nova je emisija Televizije 5. Ida Tokalić i Lejla voditeljice su emisije, čiji koncept je osmislio Kenan Zuković, glavni urednik.
Prva emisija emitovana je 20.12. prošle godine, a snimljeno je već nekoliko emisija. ‘Žene na ti’ je program čiji cilj je gledatelje opustiti, nasmijati, zabaviti, naučiti – jednostavno ono što svaka žena voli pogledati na kraju sedmice.
Kako Lejla ističe za naš portal, svakodnevno stižu reakcije, a koje su i više nego pozitivne.
“„Žene na ti“ su jedan potpuno novi koncept programa za žene, za one koji žele čuti mišljenja žena iz svih sfera o svakodnevnim stvarima i životnim situacijama. Gošće različitih struka i usmjerenja, potpuno opušteno razgovaraju i daju nam svoje viđenje stvari. Takav pristup će nekog oduševiti, nekom će se svidjeti, a nekom vjerujem i da neće. I to je uredu. Reakcije su više nego pozitivne i to mi je neizmjerno drago. Što se mene lično tiče, još ni jedna emisija nije prošla, a da mi sagovornice nisu rekle nešto novo ili me čak podsjetile na nešto što sam zaboravila. Iskreno uživam u upoznavanju svih tih različitih i na svoj način posebnih žena i u razgovoru s njima.
Emisiju vodi u tandemu sa Idom Tokalić, o kojoj ima samo riječi hvale.
“Ida Tokalić mi tu neizmjerno pomaže. Ona sa svojim mladalačkim pristupom i duhom po meni pravi odličnu protiv težu mlađih generacija, i nas malo, malo starijih. Odličan smo tim i super se nadopunjujemo. S obzirom na dobnu razliku, iz šale me zove ‘mama’, a ja nju ‘sine’.”
“Imati razumijevanja za one koji ne razumiju…”
Lejlu smo na kraju razgovora pitali koja poruka bi bila djevojkama koje se svakodnevno susreću sa stereotipima zbog njihovog hidžaba, i na koncu, koja poruka bi bila onima koje imaju strah od mišljenja okoline, te se ih upravo ta razna pitanja sprječavaju u odluci za stavljanje mahrame.
“Voljela bih za početak da budu prije svega svjesne da će komentara uvijek biti. I ako tako postave stvari vjerujem da će im biti lakše podnijeti komentar upravo zbog hidžaba, nego zbog nečeg drugog. Bilo bi suludo i pomisliti da trebamo čekati idealno vrijeme, gdje će svako svakoga razumjeti, dati mu njegova prava i slobode i gdje ljudi neće biti zločesti jednostavno zbog toga što mogu. Jer, to vrijeme nikada neće doći. Trebamo živjeti u ovom momentu, ovdje i sada. Voljela bih da imaju razumijevanja i prema onima koji ih trenutno ne razumiju. Ovdje najviše mislim na roditelje i članove uže porodice. Bojim se da u ovakvim situacijama samo tražimo razumijevanje i podršku, a drugima ne dajemo ni jedno ni drugo. I ključna stvar je da se okrenu Onome zbog kojeg u krajnjem slučaju i imaju to osjećanje i potrebu za hidžabom. Da se okrenu dovi i strpljenju. I onda, uz Božiju pomoć sve će jednostavno vremenom doći na svoje mjesto”, poručila je za kraj razgovora Lejla Hidić-Elezović. (Hanuma.ba)
