Hanuma.ba | Moj najljepši kutak
“Za Esadu, subhanAllah, nije bilo problema za kojeg nije bilo rješenja. Taj u njenom životu nije postojao.” riječi su Lejle Okić Mević, sestre rahmetli Esade Okić, 25-godišnjakinje iz Tešnja čija iznenadna smrt u novembru prošle godine je potresla kako Tešnjake, tako i cijelu Bosnu i Hercegovinu
Tema prošlosedmične emisije Magazina “5 do 5” sa voditeljicom Ajlom Milišić Pepić bila je tema koju često mnogi zaobilaze smtrajući da je nekako teška za govoriti, a naročito javno govoriti o njoj, a to je smrt bliske osobe, piše Hanuma.ba.
“Kada kažemo smrt bliske osobe za mnoge predstavlja jedan od najtežih životnih događaja i jednu od najvećih općepromjena u životu, zapravo mnogi kažu da je to jedan gubitak koji je najveći od svih gubitaka i ono za šta zapravo nikada nismo dovoljno spremni. Nema baš prave, niti adekvatne riječi utjehe kada se desi nekome od nas smrt bliske osobe, ali budite od onih koji će u tom trenutku prepoznati i cijeniti tu osobu i poslati joj bar poruku da nije sama jer je to ožalošćena porodica, ožalošćena osoba u tom trenutku puna tuge i možda u stanju šoka, ali neka bar vaše riječi i vaša poruka dođu u njen inbox i da zna da nije sama” riječi su kojima je emisiju Magazina “5 do 5” otvorila voditeljica Ajla Milišić Pepić te u njoj ugostila Lejlu Okić Mević i Sevdu Čubro.
Naime, Lejla Okić Mević sestra je Esade Okić, 25-godišnje djevojke iz Tešnja koja se istakla svojim društveno korisnim radom u Tešnju, kao i nevjerovatnim talentom za fotografiju koji ju je doveo čak i do susreta s turskim predsjednikom Reccepom Tayipom Erdoganom.
Esada je također bila koordinatorica Mreže mladih iz Tešnja.
Studij Komunikacijskog fakulteta provela je i završila u Istanbulu, i prilikom studija osnovala nevladinu organizaciju Istanbul&I, volontirala u raznim nevladinim organizacijama i predavala engleski jezik.
Esada je na ahiret iznenadnom smrću preselila u subotu navečer, 10.11. 2019. godine. Njena smrt potresla je kako Tešnjake, tako i cijelu Bosnu i Hercegovinu.
“Svoju rahmetli sestru Esadu, posljednji put sam vidjela u petak, 8.11.2019. godine, taj mubarek dan. Nas dvije smo se viđale svakodnevno jer nas je hvala Allahu posao zbližio, te smo imale priliku zajedno da radimo. Taj petak bio je sasvim jedan normalan dan na poslu, ali kada iz ove perspektive gledam bio je nekako malo drugačiji, bile smo baš nasmijane. Želim reći da na poslu od strane šefova imamo potpunu slobodu pa i da klanjamo namaze. Taj dan smo taj naš podne namaz tako lijepo klanjale, kahvu popile završile sa poslom, a taj dan, tako je Uzvišeni htio, nisam bila sa autom, muž je trebao doći po mene, pa sam sa posla svratila do Esade na kahvu u stan, te smo i tu dosta vremena provele zajedno. To je ujedno bio i posljednji put kada sam je vidjela”, priča emotivnu priču Lejla.
“Na Esadino pitanje hooćemo li kahvu rekla sam,; previše smo ih popile na poslu, te sam joj počela pričati o stresu, umoru na poslu, i dok joj pričam o svemu onome što sam taj dan prošla, Esada bi se prije i nadovezala, pa nešto rekla. Sada kad se ja sjetim tog događaja iz ove perspektive, ona je gledala u mene, i evo sada mogu da se sjetim, znate osjećaj kada neko dok mu pričate gleda kroz vas, kao da je subhanallah imala neki osjećaj da je sve to što joj ja pričam ona prevazišla, samo je slegnula ramenima, a onda je u tom trenu zazvonio moj mobilni telefon, nazvao me muž da je stigao po mene”, te su se u tom trenu pozdravile na vratima na šta je Esada rekla kako će je posjetiti jer je poželjela vidjeti Lejlinog sina Davuda za kojeg je bila veoma vezana.
Rahmetli Esada preselila je dan kasnije, a Lejla je opisala kako je protekla ta subota.
“Nas dvije imamo poseban odnos sa našim nenama, te smo veoma povezane. U subotu je uzela dan godišnjeg, pa je za nene pripremila bosansku pitu da ih obraduje. Nazvala me i pitala, hoćeš li da i do tebe na posao skrenem, pa da ti donesem, na šta sam rekla; nemoj, već sam naručila sebi na poslu neku dostavu, a sada iz ove perspektive, žao mi je što je i taj dan nisam posljedni put vidjela, ali tako je dragi Allah htio. Od tog poziva za pitu, više se nismo čuli” ističe Lejla.
“Sutra dan, u nedjelju” zvonio mi je telefon, bio je poziv šefa koji je pitao “Šta se to kod vas desilo, gdje je Esada?”, na šta sam mu rekla Esada je uzela godišnji, pa je kod kuće. Poslije toga muž je preuzeo poziv, ali ipak sam shvatila da nešto nije uredu. Odmah poslije toga, zazvonio je mužev telefon, bio je to dajdža, te je rekao da je nena puno bolesna, pa bi trebali doći kod njih u kuću. Ipak, Allah mi je svjedok, u tom trenutku nisam uopšte pomislila da je nena bolesna, bila sam čak ubijeđena da je sa njom sve uredu, samo mi je pred očima bila slika Esade.”
Ostatak emotivnog razgovora sa Lejlom Okić Mević pogledajte u video prilogu. (Hanuma.ba)
