Putevi spoznaje u ramazanu

Približavanje Allahu, dž. š. kroz nafile, nakon upotpunjavanja farzova, je odlika pobožnih i Allahu, dž. š. predanih robova.

Čestim i dugim učenjem Kur’ana, njihova želja za komunikacijom, sa Gospodarom svih svjetova, postaje sve veća i snažnija. To su robovi kojima je dugo čekati između sabah-namaza i podne-namaza a da ne padnu Gospodaru na sedždu. Oni u tom periodu klanjaju duha-namaz.

To su robovi kojima je dugo čekati od jacije-namaza do sabah-namaza pa klanjaju nafilu, lejl-namaz. To su robovi kojima je predugo da čekaju od ramazana do ramazana da bi postili, pa poste i mimo ramazana. To su robovi koji vole Allaha i Njegova Poslanika, a. s. i tu ljubav povećavaju učenjem salavata. To su robovi koji kada nešto traže, traže od Allaha, kada nešto mole, mole od Allaha, kada se jadaju, jadaju se Allahu dž. š. učeći dove.

Učenje Kur’ana

Allah, dž. š. je Moćan, a njegov govor je sveobuhvatan, oplemeni sve ono do čega dođe. Oplemeni ljudski um, srce, karakter, vid, sluh, tijelo. Jednom riječju, kur’anski nur-svjetlost obasjava sve svjetove pa i taj ljudski, ukoliko mu se predamo. Učeći Kur’an shvatamo da iako ne znamo arapski jezik, naša duša putem svjetlosti Božijih riječi, razumije Božiji govor. Zadovoljstvo i nadahnuće proizilazi iz učenja Kur’ana na arapskom jeziku. S obzirom na to da vjernik tokom ramazana intenzivnije uči i sluša učenje Kur’ana, nikada jasnije kao uz ramazan, vjernik osjeti da mu se iman povećava. Osjećaj povećanja imana, bude pokretačka snaga, da se u praksi, na najbolji način manifestuje islam, odnosno praktično slijeđenje islama u ramazanu ali i nakon ramazana.

Efekat kojeg dobijemo učeći Kur’an, koga “ne razumijemo”, je mnogo veći od svega onoga što razumijemo. Spoznaja je ta koja otkriva duši put. Očito, duša koja je od Gospodara, perfektno razumije Božiji govor. Taj govor je oblikuje, daje joj smisao postojanja. Ne čudi podatak, da su naši duhovni velikani, tokom ramazana, znali proučiti, za svaki ramazanski dan, po jednu hatmu.

Zikr – spominjanje Allaha, dž. š.

Pored učenja Kur’ana, koji je osnovni “dobrovoljni” ibadet, značajno mjesto približavanja Allahu zauzima zikr-spominjanje Allaha, dž. š.  Poslanik a. s. je vrlo slikovito opisao šta znači zikr za svakog muslimana, za njegovu dušu i njegovu spoznaju. Prenosi se od Poslanika, a. s. da je rekao:”Primjer onoga ko spominje svog Gospodara i onog ko Ga ne spominje je kao primjer živog i mrtvog.” (Buharija)

Jedan od načina jačanja spoznaje, buđenja duše i svijesti jeste jutarnji i večernji zikr. To sabahsko i postsabahsko vrijeme je mubarek. U njemu biti pri svijesti, ne spavati, jeste pravi korak ka buđenju ljudskog srca i uma. Primjer jednog takvog zikra je hadis koji se prenosi od Poslanika, a. s. da je rekao:”Ko u jednom danu kaže stotinu puta: La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehu-l-mulku, ve lehu-l-hamdu, ve huve ala kulli šejin kadir. ”Nema Boga osim Allaha, Jedinoga! On nema sudruga! Njemu pripada sva vlast i zahvala, i On nad svim ima moć!” To će mu biti kao da je oslobodio deset robova. Bit će mu upisano stotinu dobrih djela, a izbrisano stotinu loših djela. Bit će mu to zaštita od šejtana u tome danu sve dok ne omrkne, i niko neće bolje od njega uraditi, izuzev čovjek koji to uradi više puta.” (Buharija) Ovaj zikr se uči ujutro i navečer, i ista mu je nagrada.

Donošenje salavata na Poslanika, a. s. i njegovu porodicu

Donošenje salavata na Poslanika, a. s. i njegovu porodicu je prvorazredna aktivnost pobožnih ljudi. Učenje salavata se temelji na riječima Gospodara svih svjetova koji kaže:”Zaista Allah i Njegovi meleki donose salavat na Poslanika. O vjernici i vi donosite salavat i selam na njega.” (El-Ahzab, 56.) Od Poslanik, a. s. se prenosi da je rekao: ”Ko na mene donese salavat, Allah, dž. š. donese na njega deset salavata.” (Muslim).

Pobožni ljudi pridavaju veliki značaj donošenju salavata na Poslanika, a. s. i njegovu porodicu.

Donoseći salavate na Poslanika, a. s. i njegovu porodicu vjernik stiče pravo šefa’ata- Poslanikovog zauzimanja za vjernike na Sudnjem danu. Pobožni ljudi, iz predhodnih generacija, su tokom jednog dana i noći donosili na hiljade i desetine hiljada salavata na Poslanika, a. s. i njegovu porodicu. Donošenjem tolikog broja salavata, rezultira približavanjem Gospodaru svih svjetova, zatim, velikom ljubavlju prema Poslaniku, a. s. i njegovoj porodici te donosi mnoge druge duhovne darove.

Jedan od mnogobrojnih načina kojim možemo donositi salavat na Poslanika, a. s. i njegovu porodicu je i ovaj:”Allahumme salli ala sejjina Muhammedin ve alihi ve sahbihi ve sellim.”

Noćni namaz

Za vjernika je svaki trenutak prilika za ibadet, svaki dan i svaka noć je mubarek u kojoj slavi i veliča Gospodara svih svjetova. Međutim, noćni ibadeti ostavljaju veći utisak na vjernika. Pored teravih-namaza, vjernici se trude da tokom ramazana ustaju na noćni namaz. Velika je vrijednost noćnog namaza u odnosu na dnevne nafila namaze. Naši dobri predhodnici su govorili da je vrijednost noćnog namaza nad dnevnim namazima kao vrijednost skrivene sadake u odnosu na javnu sadaku. Noćni namaz se obavlja u predsehurskom vremenu, pred zoru, u dubini noći.

Prenosi se od Poslanika, a. s. da je rekao:”Dobrovoljni namaz čovjeka, u njegovoj kući, je svjetlo, pa osvjetlite svoje kuće.”(Ahmed)

Ustajanje na noćni ibadet jeste odlika onih vjernika čvrstog imana. To su veliki ljudi, velikih deredža.

Duha-namaz

Duha-namaz je nafila koja se klanja 45 minuta nakon izlaska sunca pa do podne-namaza.  Prenosi se od Poslanika, a. s. da je rekao:”Svaki dan na svaki zglob se treba dati sadaka, svako Subhanallah je sadaka, svako izgovoreno Elhamdulillahi je sadaka, svako izgovoreno La ilahe illallah je sadaka, svaki izgovoreni tekbir, Allahu ekber, je sadaka, naređivanje dobra je sadaka, odvraćanje od zla je sadaka, a sve to zamjenjuje dva rekata duha-namaza.” (Muslim)

Prema hadisu kojeg bilježi Taberani, broj rekata duha-namaza je od dva do dvanaest. Onaj ko istrajava na klanjanju dvanaest rekata duha-namaza, prema pomenutom hadisu, zaslužuje kuću u Džennetu.

Dova

Dova je pobožno obraćanje Stvoritelju, koje je protkano zahvalom Njemu, i traženjem dunjalučkih i ahiretskih blagodati. Dova je izravna komunikacija sa Allahom, d. š. Vjernikova radost je u dovi jer samo je Allah, dž. š. taj kome čovjek povjerava i najskrivenije tajne svoje duše, iznosi terete svoga grijeha i traži podršku za budućnost u relizaciji dunjalučkih i ahiretskih želja.

Od Poslanika, a. s. se prenosi da je rekao:”Naš Blagoslovljeni i Preuzvišeni Gospodar spušta se svake noći na zemaljsko nebo kada ostane zadnja trećina noći i govori:”Ko moli da mu se udovolji? Ko šta traži, da mu dam? Ko Me moli za oprost, da mu oprostim?” (Buharija i Muslim).

Vjernik, imajući povjerenje u svoga Gospodara, u ramazanskim noćima a i mimo ramazana, predaje se ibadetu dove, moleći za ummet, za domovinu, za džemat, za porodicu, za roditelje, za evlade i sve druge potrebe.

Molimo Allaha, dž. š. da nas podrži u svim ibadetima koje smo predhodno naveli. Gospodaru, podari nam snage da ramazansko vrijeme na najbolji način provedemo u pobožnosti i približavanju Tebi. Podrži nas Gospodaru, u navedenim ibadetima koje smo u ovom tekstu nazvali putevima spoznaje. AMIN! (Akos.ba)