Sarajevska priča o bebi koja je ostavljena u kartonskoj kutiji: “Nikoga ne osuđujem, samo želim znati ko sam”

Nikoga ne osuđujem. Ni od kog ne tražim ništa osim odgovora na pitanja. Samo želim znati ko sam. Imam li možda brata, sestru, oboje… Imam li u Sarajevu, Bosni i Hercegovini porodicu koja ni ne zna da postojim, počinje svoju priču Maja Tomić Milosavljević koja je kao beba od samo nekoliko dana ostavljena u kartonskoj kutiji ispred dječjeg vrtića “Boško Buha” u centru Sarajeva.

Bilo je to pred kraj ljeta. Još u iščekivanju U ranim jutarnjim satima 17. avgusta 1982. u dvorištu sarajevskog dječjeg vrtića, koji je tada nosio naziv “Boško Buha”, čuo se plač djeteta, piše Večernji.  Beba od samo nekoliko dana položena u kartonsku kutiju dozivala je u pomoć. Tražila je mamu. Njen plač privukao je jednu ženu koja se nalazila u blizini. Vidjevši da je u kutiji živo dijete, žene je pozvala policiju koja je već od plača iznemoglu djevojčicu odvezla u bolnicu Jezero. U bolnici je ostala nekoliko dana. Već prvim pregledom utvrđeno je da je riječ o zdravoj djevojčici koja je najvjerojatnije rođena desetak dana ranije. Maji je tako za datum rođenja upisan 7. august 1982. godine.

“Cijeli svoj život rođendan slavim na taj datum, koji su odredili ljekari u bolnici”, nastavlja Maja, od čije životne priče zastaje dah. Do svoje 26. godine Maja je živjela u uvjerenju kako su Sofija i Miloš Tomić njeni biološki roditelji. Prije gotovo trinaest godina Majin otac Miloš umire prirodnom smrću, a za Maju počinje razdoblje traganja za biološkim roditeljima.

Naime, nekoliko dana nakon očeve smrti Maja je boravila u njegovoj vikendici kako bi pospremila stvari i složila papire.

“Sasvim slučajno zavukla sam ruku u jedan fascikl i izvukla papir koji me je šokirao. Bilo je to rješenje o potpunom posvajanju koje je izdao Centar za socijalni rad Sarajevo”, navodi Maja. Papir je držala u ruci, pročitala ga jednom. Pa u nevjerici još jednom. Potom je zovnula supruga da ga i on pročita. Istina je.

“Prema ovom papiru, ti si posvojena”, potvrdio joj je suprug i sam u nevjerici. Nastavili su tragati dalje po papirima, neće li pronaći još neki dokaz o Majinu porijeklu.

“Pronašli smo samo otpust iz doma, rješenje o potpunom posvojenju i, zamislite, snimak mojih kukova”, smije se ova hrabra žena koja je po otpustu iz bolnice bila smještena u Dječji dom “Ljubica Ivezić”. Prema dostupnoj dokumentaciji, u spomenutom domu Maja je boravila nepunih godinu dana te su je 5. jula 1983. posvojili Sofija i Miloš, sarajevski bračni par koji nije mogao imati vlastitu djecu. Dobila je njihovo prezime Tomić, a ime Maja. U knjizi rođenih, uz njen matični broj, stoji ime Miloša i Sofije te nema nikakvih tragova o biološkim roditeljima. Sofija je umrla 1989. Maja i Miloš ostali su živjeti u Sarajevu, gdje su preživjeli rat, te 1996. odlaze u Srbiju, u Beograd. Ondje je završila školu, udala se i danas ima supruga Milana i sina Igora. Udajom je uzela i muževo prezime, tako da se preziva Tomić Milosavljević.

U nadi da će odgovore na pitanja koja je muče dobiti u rodnom gradu, Maja je već nekoliko puta odlazila u Sarajevo. Kucala je na brojna vrata, ispričala je za Večernji list BiH. O njenoj priči snimljena je emisija, a nekad ranije pisale su novine. Sve ovo nije rezultiralo pronalaskom identiteta bebe iz kartonske kutije. Bebe koju je lako prepoznati jer od samog rođenja ima specifičan madež na licu. Madež se nalazi na granici vrata i donje vilice s lijeve strane. Kako je desetak dana bila u biološkoj porodici, svi koji su bili uz nju morali su znati za taj madež. Nakon emitiranja emisije Maji su se preko društvenih mreža javljale brojne osobe, neki da daju podršku, drugi s nemoralnim ponudama, neki su tvrdili da imaju trag, ali bi se vrlo brzo prestali javljati.

“Prije nekoliko godina javio mi se jedan čovjek čija majka tvrdi da me je ona hranila u bolnici Jezero kad su me smjestili tamo nakon pronalaska ispred spomenutog vrtića. Ta žena mi je rekla kako se tada po bolnici pričalo da sam dijete nekog visokopozicioniranog političara ili ljekara te da je medicinsko osoblje pridavalo posebnu pažnju brizi o toj bebi za koju je ona uvjerena da sam bila ja. Rekla je i kako su medicinske sestre donosile odjeću i opremu od svoje djece kako bi ta ostavljena beba imala sve”, govori Maja, ističući kako je riječ o pričama za koje ne postoji dokaz, te koja je ovih dana odlučila ponovno progovoriti u nadi da će netko prepoznati priču i pomoći joj da dođe do bioloških roditelja. Od njih, kaže, ne traži ništa. Želi samo znati razlog. Čak ih ne osuđuje.

“Da bih mogla bilo šta reći o tome, trebala bih znati istinu. Trebala bih znati razlog zbog kojeg je majka ostavila dijete. Možda moj otac ni ne zna da postojim”, govori Maja uvjerena da neko u Sarajevu vrlo dobro zna njeno porijeklo. U službene institucije povjerenje je izgubila.

Cijelu životnu priču Maje Tomić Milosavljević pročitajte na portalu Večernji.ba.