Japanci školovanje smatraju vrlo važnom odskočnom daskom. Zato je u toj zemlji 210 školskih dana. Primjera radi, u SAD-u ih je 180, a u Hrvatskoj i BiH 175, odnosno 160 za maturante. Iako postoji mnogo sličnosti između japanskog obrazovnog sistema i onog koji se slijedi u drugim zemljama, nekoliko je aspekata koji ga čine jednim od najučinkovitijih u svijetu.
1. Djeca u Japanu ne pišu ispite do 4. razreda
Možda se čini neobično, ali japanske škole manire stavljaju ispred znanja. Njihov cilj je u prve tri godine uspostaviti dobre manire i navike kod djece, a ne prosuđivati njihovo znanje. Uče djecu kako da budu velikodušna, empatična i suosjećajna. Također, važno im je naučiti ih da poštuju druge i da razviju nježnu vezu s prirodom i životinjama.
2. Djeca sama održavaju prostor čistim
Iako škole u ostatku svijeta zapošljavaju domare i spremačice, u Japanu to nije slučaj. Tamo su učenici odgovorni za čistoću učionica, trpezrija, pa čak i zahoda.
Japanski obrazovni sistem vjeruje da zajedničko čišćenje potiče učenike da sebi pomažu i rade u timovima. Provodeći vrijeme brišući stolove i metući podove, učenici uče poštivati svoj i tuđi rad.
3. Učenike se potiče da jedu s učiteljima
U Japanu se smatra da zajedničko ručanje učenika i učitelja potiče gradnju pozitivne veze. Tokom jela se mogu odvijati razgovori koji pomažu izgraditi topliju, porodičnu atmosferu.
Također, japanski obrazovni sistem osigurava djeci zdrave i uravnotežene obroke. U javnim osnovnim i srednjim školama ručak se kuha prema standardiziranom jelovniku koji su razvili zdravstveni radnici i kvalifikovani kuhari.
4. Učenici nakon nastave pohađaju radionice
Radionice su vrlo popularne u Japanu, a održavaju se nakon završetka škole. Na njima učenici uče nove vještine, a nije čudno ni da ih djeca pohađaju tokom vikenda i praznika.
5. Japanski učenici uče poeziju i japansku kaligrafiju
Japanska kaligrafija, koja se naziva i Shodo, oblik je umjetnosti u kojem ljudi ispisuju znakove. S druge strane, haiku je oblik poezije u kojem se jednostavnim frazama čitateljima prenose duboke emocije. Smatra se da ovaj oblik poezije ima intelektualne, terapeutske i estetske učinke. Obje tehnike uče djecu da poštuju svoju tradiciju i cijene svoju kulturu.
6. Gotovo svi učenici nose školske uniforme
Jedinstvena politika u gotovo svim srednjim školama u Japanu cilja na uklanjanje prepreka i pomaganje učenicima u promicanju osjećaja zajedništva. Kodeks odijevanja omogućuje usmjeravanje pažnje učenika prema učenju, a djecu potiče na samoizražavanje drugim metodama, a ne samo kroz stil odijevanja. (Index.hr)