Sjaj Riječke džamije

Na moru i otocima leži džamija prekrasnog stila gradnje. Uklopljena u okolinu, ona ne odudara od pogleda na more. Otprilike hiljadu dana , oko hiljadu ljudi gradilo je ovaj kompleks.

Od džamije se pruža pogled na pučinu. Providna ograda okolo kompleksa mudro je postavljena kako bi vjernici i posjetitelji odmarali oči.

Dok se otvarala, očekivalo se oko 30 hiljada posjetilaca. Ovo je trenutno treća džamija koja postoji u Hrvatskoj. Tek nakon nečijeg životnog vijeka od 50 godina ova džamija je ugledala svjetlo dana.

Muhamed Tokalić poželio je da izgradi ovu bogomolju. Nažalost Muhamed nije doživio njenu izgradnju 2013. godine. Muhamedov sin Nedžad položio je povelju sa ajetom umjesto svog oca Muhameda.

“Mome je ocu pripala čast polaganja povelje, ali je nekoliko dana prije tog događaja pao u komu, a nedugo potom i umro.“, objašnjava sin Nedžad

Dušan Džamonja kao arhitetka također nije dočekao izgradnju svoje ideje. Dušanu je bila želja da projektuje džamiju. Tokom osamdesetih Dušan je konkurisao za izgradnje džamija sa skicama ali one su odbijene. To su bile ideje za džamije u Oranu i Bagdadu.

“Moja džamija će izgledati kao golema skulptura”, izjavio je Dušan.

Sam izgled džamije izlazi iz trga popločanog kamenom. To podsjeća na pustinjski pijesak. Uz Dušana Džamonju na ovom djelu radili su arhitekte Branko Vučinović i Darko Vlahović.

Unutrašnjost je osvjetljena u skladu sa Sunčevom putanjom. Ispod prostora za klanjanje nalazi se podzemni prostor. Noću je džamija osvjetljena a dijelovi polumjeseca se posebno ističu kao prizori i detalji.

Ova umjetnost je prava velika skulptura. Nije bilo lahko izvesti je kao arhitekt.

Minaret je simbol uzvšenosti, stremljenja ka visinama, jedinstvu. On je trebao da bude visok 35 metara ali je otpor vlasti učinio da minaret bude snižen na 25 metara.

“Dosta smo se borili oko visine, ali nismo uspjeli pa je danas minaret niži od originalno zamišljenog. Grad je povukao crtu na 23 metra.”, kaže Vučinović. 

Prvobitno je džamija trebala da bude obložena bijelim kamenom. Međutim kroz rješenja za kvalitet i dugotrajnost došlo se do kombinacije visokokvalitetnog inoksa sa primjesama titana.

Miris mediterana i kombinacija svih tih materijala ugodnih na oko, te zvuk ezana, sve to čini ugodnu terasu ili plato objekta.

Oleandri, lavanda, ruzmarin, čempres, bršljan i jasmini rastu uz objekat. Također rastu i voćke koje su donijeli građani. Priroda okolo i u sklopu objekta je nenarušena, pazilo se i na to da se svaki izvađen kamen vrati i uklopi u sav prostor.

Tri fontane, od kojih je jedna unutra čini da svjetlost prodire kroz vodu i osvjetljava unutrašnjost podzemnog dijela.  Ova fontana izgleda kao bazen sa staklenom stijenom. Preostale dvije fontane krase kompleks spolja.

“Svaki trenutak svog vremena u zadnje tri i pol godine posvetio sam izgradnji Islamskog centra, kao koordinator projekta.”, kaže Nedžad

Uz džamiju su restoran i kafić, te sala za razne vrste društvenih zbivanja i divanhana. Divanhana je predviđena za ženska okupljanja.

Potom su tu i dva stana za vjerske službenike te apartmani za goste. Uz to učionica za vjeronauku, vrtić, garaža.

Napolju je prostor za rekreaciju. Unutrašnjost čine itikaf i abdesthane.

Za sve su se koristila balkanska iskustva, ideje, inspiracija iz iskustva brodogradnje te posebne smjese betona. (Hanuma.ba)