Piše nastavnica bosanskog jezika u Geteborgu u Švedskoj:
“Mi odrasli možda ovo i jesmo zaslužili jer smo živi zakopani, ali ne činimo ništa, ne mrdamo, ne bunimo se…ali djeca nisu zaslužila!
Kao i svakog septembra pišem planove, pravim raspored, pripremam nastavu BOSANSKOGA JEZIKA.
Da – nastava bosanskoga jezika u Švedskoj.
Da – djeca u Švedskoj imaju nastavu maternjeg jezika, BOSANSKOGA jezika.
Da – djeca, useljenici imaju pravo na tri sata dopunske/pomoći /nastave na maternjem jeziku.
Da- djeca u Švedskoj, u srednjim školama mogu upisati BOSANSKI jezik kao moderni jezik (čak i ako nisu Bosanci).
Da- djeca u švedskim srednjim školama dobijaju 100 bodova, extra bodove pri upisu na fakultet ukoliko izučavaju bosanski jezik (ravnopravno kao bilo koji svjetski jezik) + ocjena ulazi u prosjek ocjena.
Da- komuna finansira nabavku knjiga, udžbenika bosanskoga jezika.
Da – tu nastavu finansira švedska vlada poštujuci pravo svakog djeteta.
Da – sve je regulisano zakonom i pod ingerencijama ministarstva obrazovanja.
Da – duša me ove godine boli još jače.
Neće ni prestati boljeti sve dok se stvari ne normalizuju.
Boli, jer opet, po ko zna koju godinu zaredom, čitam: “Djeca u mektebima imaju nastavu (svjetovnu)”, djeca u Bosni bez prava na maternji jezik…
U TUĐNI IMAJU PRAVO NA MATERNJI/ BOSANSKI JEZIK, u domovini nemaju.
Tu se mora nešto promijeniti. Mora!
U Geteborgu to pravo koristi oko 750 učenika (iako je broj djece mnogo veći).
Ne znam kakvo je stanje u drugim gradovima Švedske, nadam se da Bosanci i Hercegovci, znaju za ove benefite i da ih koriste.
Kako god, njihovo pravo je ispoštovano. U BiH to pravo je uskraćeno djeci na preko 50% teritorije…
Pa kako neće boljeti. (Hanuma.ba)