Ukoliko vaše dijete nije progovorilo oko prve godine života ili se govorno-jezički razvoj odvija usporeno, odnosno govor djeteta je nerazvijen i nerazumljiv, od velikog značaja je da vi koristite jasno artikulisan govor ističući određene ključne reči koje će povećavati razumljivost izgovorenih riječi i rečenica.
Sve aktivnosti koje obavljate oko djeteta, propratite govorom. Koristite svaku situaciju u toku dana za to. Vašem djetetu je neophodna stalna govorna stimulacija.
Djetetu se obraćajte kratkim rečenicama od dve do tri riječi, nekada koristite i samo jednu riječ.
Vaš govor treba da bude jasan i glasan, direktno usmeren na dijete. Dijete gledajte u oči dok mu se obraćate ili tražite nešto od njega ili dok imenujete neki predmet, radnju, pojavu.
Veoma je važno da uvijek imate na umu da je razvoj govora i jezika skokovit. Periodi vidnog napretka se smjenjuju sa takozvanim periodima zastoja, međutim to je period razvoja unutrašnjeg govora, koji prethodi ekspresivnom (čujnom) govoru, i tada budite strpljivi i ubrzo će rezultat postati vidljiv.
Vježbe koje možete sprovoditi u kućnim uslovima za početno progovaranje i stimulaciju govorno jezičkog razvoja:
– Skretanje pažnje na različite zvukove u kući ili napolju. Svaki zvuk propratite verbalnom stimulacijom i pokretom (zvono – din-don; telefon – zvrr; sat – tika-taka; kucanje – kuc-kuc, auto – tu-tu, brrr). Osluškujte zajedno sa detetom zvukove, tražite odakle dolazi zvuk, oponašajte ih.
– Prvo uvijek Vi, a onda stimulišite dijete da i ono to uradi. Ohrabrite dijete da i ono to uradi prvo uz Vašu pomoć, a onda samostalno. Izvodite radnju sve dotle dok dijete ne dobije želju da i ono imitira. Obavezno pohvaliti dijete (bravo, poljubac, zagrljaj…)
– Stimulišite vokalizaciju djeteta pomoću slogova tako što će te imenovati neku aktivnost (ako se udari AUUU, kad ga uspavljujete NA-NA, NI-NA, NU-NA, ljuljanje lutke LA-LA-LA, kobajagi ga uplašite BU-BU, bacanje lopte OP-OP, imitiranje pokreta uzimanja hrane AM-AM….)
– Stimulišite onomatopeju – oponašanje životinja – kako kaže maca (mau-mau), kuca (av-av), ovca (be-be), krava (mu-mu), pile (pi-pi), koka (ko-ko)…..
– Izvršavanje jednostavnih naloga – DAJ (auto, medu, loptu, vodu, sok…), EVO (auto, medo, beba, lopta….), BACI (loptu…), SJEDI, UZMI (bebu, loptu, kocku…), PUSTI, DONESI…
– Imenujte svaku aktivnost koju radite Vi i koju radi dijete (spava, jede, ide, sjedi, stoji, pjeva, baca, lupa…..). Imenujte osobe u okruženju djeteta- mama, tata, seka, bata, baba, deda, teta, beba…
– Imenujte dijelove tela – oko, nos, usta, uho, ruka, noga- pokažite na sebi, djetetu, lutki.
– Nemojte se truditi da razumijete govor djeteta jer tako samo pospješujete razvoj ionako nerazumljivog govora.
– Dobro je stimulisati dijete da definiše neki pojam, a takve igre i druženja sa roditeljima djeca veoma vole. Ako nešto radite uključite obavezno dijete u tu aktivnost (kuhanje ručka, pranje sudova, sređivanje stvari, pranje kola….) uz verbalizovanje onoga što zajedno radite, postepeno koristeći reči kojima mu pomažete da shvati prostor oko sebe.
– Ne bi trebalo tolerisati, ma kako to bilo slatko, zamjenu glasova u riječima (ćizmice, pavamo, jopta, jutka…). Ispravite dijete kada pogrešno izgovori riječ, nikako ne ponavljajte to što je ono reklo, već mu dajte dobar primjer pravilnog izgovora jer vi ste najbolji model dobrog govora. U početku su greške sasvim moguće i očekivane, djeca uče govor postepeno.
Sigurno je da najbolja moguća njega podrazumijeva posvećenost, energičnost i odlučnost. Zadatak da sve vrijeme razvrstavate informacije i opcije može biti težak i naporan, ali vrijednosti i napredak koji budete napravili nakon određenog vremena, sve to će odagnati. (Zelena učionica)